Arhiv tekstova

Kako, molim?

Neobrazovana pokoljenja

Vandali, huligani i neartikulirani ljudski primjerci su izgleda definitivno postali većina u Novom Sadu. Stalno se pojavljuju grafiti mržnje, često se gađaju crkve, nestala je tolerancija. Sukobi navijača, netrpeljivost različitih političkih opcija, šovinizam na uglu, nisu novina, pa malo-malo na red dođe spomenik Janike Balaža. Simbol vojvođanske prijestolnice, rajska vrata za ravničarsku dobrodošlicu. Čuvena tamburica proslavila je Novi Sad, a nova neobrazovana pokoljenja rijetko lijepu povijest sruše u jednom danu  Dnevnik, 6. studenoga

NI­JE ZA MI­NI­STRA,
ALI JEST ZA PRED­SJED­NI­KA

Istina, on mi se tada (Tuđman 1990.) nije činio predodređenim da Hrvatsku učini samostalnom državom. Meni su pojam bili Savka i Tripalo, ali barmen Pavo iz hotela Intercontinental rekao mi je, kad sam se vratio iz Francuske, da Tuđman jedini ima program i odmah sam se opredijelio za njega. Otišao sam k Tuđmanu i prihvatio ministarsku dužnost, međutim onda sam slučajno naišao na jednog pametnog svećenika koji mi je kazao – Ćiro, nisi ti za ministra. Vratio sam se i rekao Tuđmanu da ipak neću biti ministar sporta i kasnije je na to mjesto došao Mirko Novosel. Miroslav Ćiro Blažević, predsjednički kandidat, Novi list, 6. studenoga

NAJ­POŽELJ­NI­JA MLA­DA

Jednostavno, mi smo najpoželjnija stranka za koaliciju na političkoj sceni Srbije, jer nikome nismo sporni – svi nas zovu i svi bi s nama, bez obzira na ideologiju, ili prošlost stranke. Dragan Šormaz, narodni zastupnik iz DSS-a, Dnevnik, 8. studenog

NI­TKO GA NEĆE

Prebacivanjem procesa Šljivančaninu u Hrvatsku netko želi taj zločin umanjiti jer se nacionalnim sudovima, prema dosadašnjem običaju, prebacuju suđenja manje važnim osobama za uvjetno govoreći manje zločine. Stoga nas najnovija pogađanja oko Šljivančanina dodatno uvjeravaju da haško tužiteljstvo ima poseban odnos prema »oficirima« bivše JNA. Najprije je odustalo od progona Kadijevića, Adžića, Panića i drugih, potom je svu odgovornost za tamošnje zločine prebacio na njihove potčinjene Šljivančanina, Mrkšića i Radića, a sad i njih na određeni način »amnestiraju«.
    Tako Carla del Ponte, htjela to priznati ili ne, pravno minimizira taj zločin dok istodobno traži glave Gotovine, Markača i Čermaka, koje ni u optužnicama ne povezuje izravno ni s jednim zločinom, osim po zapovjednoj odgovornosti. Što se Šljivančanina tiče, nama u Hrvatskoj nije potreban. Tom »oficiru« Carla del Ponte neka sudi u Haagu ili, ako ne stigne, neka ga pusti. Njen sud. Njen obraz. Marko Barišić, komentator Vjesnik, 9. studenoga

KROŠE IZ CR­NE GO­RE

Gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša mogao je Zagrebu ponuditi bilo što, no odlučio se upravo za vrtić za sto djece – financiranje kompletne tehničke dokumentacije plus izgradnja prema najmodernijim europskim standardima, na lokaciji koju Grad Zagreb odabere. Vau! Raspitujući se o tome što bogati bijeli Zagreb grad nema, netko je Mugoši vjerojatno prišapnuo – gle, tamo je 1.100 djece na listi čekanja za vrtiće, roditelji nemaju kuda s njima, novi se vrtići ne grade – a djeca su ipak naša budućnost, zar ne? I tako se Mugoša, umjesto za pomoć Hrvatima u Crnoj Gori, odlučio za pomoć roditeljima u Zagrebu jer je to naravno simpatičnije, prijateljskije a i medijski jače. Nevenka Cuglin, Novi list, 8. studenoga

BRAT­STVO-JE­DIN­STVO
U PINK VER­ZI­JI

Hvala ti, veliki Zagrebe! Ja znam da ovo nije bio običan koncert. Željko Joksimović, Večernji list, 4. studenoga