Arhiv tekstova
Tri katoličke katedrale i tri pravoslavna episkopa u istom gradu
Dulji poslovni put uvijek je odlična prilika da se mjesto u kojem boravite detaljno upozna, koliko je to moguće. Često obveze koje vas dovedu negdje to ozbiljno priječe, ali želja za upoznavanjem novog kutka planeta skoro uvijek je jača od tih zapreka. Zato sam vrlo zahvalan poduzeću u kojem radim, na mjestu koje mi je, izvan svih očekivanja, omogućilo iskusiti (za sada) dobar dio Europe. Minorne, simboličke (eufemizmi za: mizerne) dnevnice mi, za sada zadaju ozbiljne udare u pokušajima da za malo iskusim puno, no ne dam se.
Lavov (Ljviv na ukrajinskom) sam posjetio početkom ožujka 2017. godine, dok je u zapadnoj Ukrajini još uvijek vladala poprilična hladnoća. Odmah ću reći da je zapadna Ukrajina (ukrajinski dio nekadašnje Galicije, dakle sastavni dio nekadašnje Dunavske Monarhije), vrlo daleko i kulturološki i nacionalno-spoznajno i vjerski od istočne Ukrajine, odnosno područja Donbasa, u kojem još uvijek vlada ratno stanje. Lavov je osmi po veličini grad u Ukrajini, nakon Kijeva stari je prijestolni grad i najeuropskiji grad Ukrajine. I zaista je od najvećega značaja saznati (najbolje prije putovanja) koliko je više moguće povijest ove ogromne zemlje i način kako su povijesni događaji utjecali na njen razvitak. Ti događaji su zapadnu Ukrajinu (koja se cijela nalazi u središnjoj Europi, i zemljopisno i kulturološki) u svakom mogućem pogledu determinirali.
Vjerski mozaik
Rezultat tih determinanti danas je najživopisnije moguće promatrati kroz vjerski mozaik Ukrajine (koji se, sa svojim posebnostima, preslikava i na Lavov). Naime, na razini države dominantni su pravoslavni kršćani (s oko 64% stanovništva). Tu nastaju mnogobrojne razlike, jer postoje tri pravoslavne patrijaršije. Vjernici Kijevske patrijaršije su najbrojniji, s oko jedne četvrtine populacije. Iza njih slijede pravoslavni Moskovske patrijaršije (odani patrijarhu Ruske Pravoslavne Crkve), a daleko su malobrojniji sljedbenici Ukrajinske Autokefalne Pravoslavne Crkve. Ipak, srazmjerno veliki broj pravoslavnih kršćana deklarira se kao »samo pravoslavci«. Osim njih, postoje dvije velike skupine katolika: grkokatolici - Ukrajinska grkokatolička Crkva – druga po brojnosti skupina unutar Katoličke Crkve, nakon katolika rimskog obreda, koji također žive u Ukrajini i uglavnom su Poljaci po narodnosti. Dodat ćemo još jednu boju u katolički spektar ove zemlje i reći da Ukrajinu nastanjuju i katolici Armenci.
Ovaj kršćanski spektar čini zanimljivijim otkrivanje arhitekture Lavova, gdje su svoja sjedišta našli patrijarhati, odnosno biskupije svih navedenih kršćanskih zajednica. Ipak, ni poznavateljima arhitekture neće biti lako otkriti koja crkva pripada kojoj zajednici. U Lavovu postoje tri katoličke katedrale: rimokatolička katedrala Uznesenja Marijina (iz 1360.), grkokatolička katedrala svetog Jurja – donedavno sjedište Ukrajinske grkokatoličke Crkve (iz 1744.) i Armenska katedrala Uznesenja Marijina (iz 1356.). Tu su i dvije pravoslavne katedrale. Isusovačka crkva sv. Petra i Pavla iz 17. stoljeća nema elemente arhitekture istočnih crkava. Ipak, nakon odluke komunističkih vlasti da se desakralizira i postane sveučilišna knjižnica, u kojoj je više desetljeća bilo smješteno 2,3 milijuna knjiga (!), ona je vraćena Grkokatoličkoj Crkvi prije 20 godina, uz zadržavanje svojeg neodoljivog lika – izgleda gotovo identičnog isusovačkoj matici, crkvi Il Gesu u Rimu. U uporabi je od 2011. godine. Nedaleko od nje se nalazi crkva sv. Olge i Elizabete – nama bliska po neogotičkom stilu, ali također grkokatolička. Ukoliko se vraćamo u neoklasicizam, tu su crkva i samostan otaca bazilijanaca, karmelićanska crkva i benediktinska crkva. No, ne zaboravimo da su sva ova tri reda (i) istočna. Dakle, veliki redovi u Katoličkoj Crkvi imaju i svoje istočne grane, i u Lavovu (te u Ukrajini uopće) ćete ih sigurno sresti. Onom tko misli da poznaje bogoslužje i javnu pobožnost istočnih kršćana uopće neće moći biti jasno, po obveznom zastajanju ispred crkava, poklonu, križanju i kratkoj molitvi, tko su pravoslavci odani Moskvi, tko pravoslavci odani Kijevu, tko autokefalni pravoslavci, a tko grkokatolici – svi se križaju s tri prva skupljena prsta.
Iako je osamostaljenjem Ukrajine učinjena i velika relaksacija vjerskih prilika, te država ispravila nepravdu prema grkokatolicima (ogromnom silom SSSR-a u svakoj prilici obespravljenih), ni danas se strasti među kršćanima nisu smirile. Konfrontacija s Rusijom ih je još više uvećala. Opet, to je vrlo vidljivo u lavovskim crkvama: u grkokatoličkoj su bezbrojni panoi stanovnika ovog grada – vojnika poginulih u Donbasu (od ožujka 2014. do danas). Ista je situacija i u pravoslavnim crkvama odanim Kijevu, no ne i u onima odanim Moskvi... Bizarne posljedice ovog suvremenog rata ostavljaju posjetitelja koji može razumjeti slavenske jezike i čita ćirilicu, u velikoj nedoumici. Ukoliko je vjernik, ta nedoumica ga natjera da se baci na koljena i, u šutnji, moli. Znaju to Lavovljani, i sve njihove crkve su tijekom svake liturgije doslovce pune. Grkokatolička garnizonska crkva ima četiri liturgije tijekom radnog dana i vjernici tijekom sve četiri napune crkvu. Latinska katedrala ima šest nedjeljnih misa, i tijekom svih šest dupke je puna (a Poljaka je vrlo malo u gradu).
Boršč, čokolada i kava
Obilazak grada, posebno središta koje je od 1998. pod zaštitom UNESCO-a, svakako troši puno energije, kao i pokušaji razumijevanja opisanog vjerskog mozaika. Za predah preporučam tri ukrajinska proizvoda. Jedan je tipično ukrajinski, prvi, na visokom gurmanskom prijestolju: boršč. To je juha od cikle, vrlo popularna kao topla okrjepa. Osnova je juha od kostiju i mesa, goveđeg ili svinjskog, u koju se urone rezanci od cikle. Što cikla uradi s tekućinom svi znamo. U grimiznu okrjepu dodaje se različito drugo povrće i začini, ali i drugo meso, te vrhnje po želji.
Za zaslađivanje se pobrinuo, tko drugi nego predsjednik Ukrajine, Petro Porošenko! Ovaj »kralj čokolate«, utemeljitelj je branda Roshen, koji proizvodi prije svega čokoladu, ali i točno ove vrste drugih slatkih izazova: bombonjere, karamele i želee, kekse i vafle, kolače, piškote, rolate, blagdanske slatkiše i... nešto vrlo posebno za ovaj brand što je teško opisati. Tvornica (čiji vlasnik trenutačno nije Porošenko, naravno) ima ogromne specijalizirane dućane po cijeloj Ukrajini, dijelu istočne Europe i velikom dijelu zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza. Onom tko je osjetljiv na sladak mamac preporučam veliki oprez!
Kažu da je za kraj obroka neophodna kava. Naravno, teško je reći tko se, od ljubitelja kave, ne smatra specijalistom i znalcem općeg tipa za gorku tekućinu. Lavovljani su se u tome specijalizirali. Teško ćete naći kavu za ponijeti jer, slično kao i u našem podneblju, kavane su mjesta za sjesti, naručiti, ispijati, čavrljati, čitati, no – bez žurbe.
Lavov ima velike pretenzije i želi po svaku cijenu biti razvojna snaga vrlo perspektivne ekonomije Ukrajine. Tužno bi bilo konstatirati da će to teško biti moguće sve dok traje sukob na istoku zemlje. Ipak, on nikako ne treba biti razlog za ne posjetiti ovaj grad od gotovo 800.000 stanovnika. S jedne strane, osjećat ćete se kao kod kuće (podsjetimo: Lavov, Subotica, Sombor i Novi Sad su do prije 100 godina bili u istoj državi), a s druge će vam prostranstvo istočne Europe biti dobrodošla inspiracija za razmišljanje o tome koja bi mogla biti vaša iduća destinacija. Nakon Lavova mene je put nanio u obližnju Poljsku...
Marko Tucakov
