Arhiv tekstova
Kušnja i preobraženje su dio korizmenog hoda
Mnogi će u ovo vrijeme korizme nastojati biti Bogu vjerni, trudit će se bolje obdržavati vjerske propise i Božje zapovijedi. No, njihova vjernost prolazit će kroz različite kušnje; događat će se situacije u kojima će se činiti da nema dovoljno snage za ustrajnost na putu vjernosti. Međutim, pouzdanje u Boga donosi snagu da se svaka kušnja prevlada, donosi preobrazbu naše duhovnosti, kojoj ćemo se ponekad i sami čuditi.
Ostati Bogu vjeran
Korizma je vrijeme obraćenja, ali i vrijeme kušnje. Na to nas podsjeća prvo čitanje druge korizmene nedjelje koje govori o Abrahamovoj kušnji (Post 22, 1-2.9a.10-13.15-18). Svima nam je dobro poznata ta priča kada Bog od Abrahama, svog vjernog sluge, traži da žrtvuje sina jedinca kako bi pokazao svoju vjernost. Abraham, iako teška srca, pristaje udovoljiti Božjem zahtjevu. No, Bog nije uistinu želio ugroziti život dječaka Izaka, nego je htio iskušati Abrahamovu vjernost, provjeriti je li mu važniji on od sina. Abraham je po tko zna koji put pokazao koliko je vjeran Gospodinu, iako mu je ovaj posljednji ispit vjernosti bio najteži, on ga je ipak uspješno svladao. Bog nije uzeo dječakov život, a Abrahamu je obećao blagoslov i brojno potomstvo.
Vrijeme korizme je vrijeme velikih duhovnih odluka. Riješeni smo u ove dane pokazati Bogu da smo mu vjerni, te odbaciti sve poroke i navike koje su u suprotnosti s tom vjernošću. No, nemojmo se zanositi mišlju kako je put vjernosti jednostavan i lak. Lako je donijeti odluku, no teško je u njoj ustrajati. Bog će i na naš put stavljati kušnje, koje će pokazati je li naša odluka ostala samo na razini obećanja ili je uistinu želimo provesti u djelo. Ponekad će se pred nama naći situacije kada će nam se činiti da je jedino rješenje suprotno poslušnosti Bogu, kao što je i u Abrahamovom slučaju izgledalo. No, što god da se događa, neposluh Bogu nije rješenje, nego znak naše nevjernosti i nepouzdanja u njega. Abrahamov primjer nam pokazuje da posluh Gospodinu i njegovim zapovijedima, ma kakva god situacija bila, uvijek izlazi na naše dobro, a on nagrađuje pravog vjernika, koji je spreman žrtvovati sve za njegovu ljubav.
Dakle, kada god nam se jednostavnije, lakše ili bolje čini raditi protiv Božjih zapovijedi, znajmo da to nije pravi put, već iskušavanje naše vjernosti. Zato budimo oprezni i ne dopustimo da pod teretom kušnje pokleknemo. Odlučimo li pokazati da smo uistinu vjerni Gospodinu, on će našu odluku nagraditi i pomoći nam da smognemo snage za prevladavanje kušnje, a onda nas nagraditi, kao što je Abrahama. Nema veće nagrade od Božjeg blagoslova i njegove prisutnosti u našem životu.
Preobraženi Kristovom riječju
Osim kušnje, za naš duhovni hod u korizmi važno je naglasiti i preobraženje. Tri Isusova učenika: Petar, Jakov i Ivan prisustvovala su nesvakidašnjem događaju Isusovog preobraženja (usp. Mk 9, 2-10). I ne samo da ih je u tom neobičnom prizoru iznenadio Isusov preobraženi lik i prisutnost velikana Starog zavjeta, Mojsija i Ilije, nego su začuli Božji glas s nebesa: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« (Mk 9,7). Snažan dojam i još snažniju poruku ostavio je ovaj događaj na Isusove učenike. Preobraženje koje su gledali anticipira definitivnu preobrazbu ljudskog života nakon uskrsnuća, kojoj u konačnici teže sve naše preobrazbe u hodu prema Bogu. U preobraženom Isusu učenici su prepoznali njegovo božanstvo, željeli su zadržati taj trenutak, jer su se više nego ikad osjećali blizu Bogu. No, to nije bio dio Isusovog plana. Događaj kojem su prisustvovali trebao je biti i početak njihove preobrazbe, koja će im dati novu snagu kako bi mogli mijenjati ovaj svijet. A najvažniji dio za njih, učenike, su Božje riječi koje su se zaorile s nebesa.
Bog objavljuje da je Isus njegov Sin i poziva učenike, kao i nas danas, da njegovog Sina slušamo. Ukoliko poslušamo ovaj poziv i mi ćemo se, već na ovom svijetu, preobraziti, jer ćemo sebi postaviti drugačije prioritete, jer ćemo težiti drugačijim stvarima, jer će nam Isus biti na prvome mjestu. Slušanjem Isusa preobražavat ćemo i svijet u kojem živimo, kao što su činili apostoli. Preobraženi Kristovom riječju postajemo oni koji imaju snage donijeti tu riječ drugima, ali i oni koji su dovoljno snažni nositi svoj križ za njegovim i tako hoditi u susret uskrsnuću.
