Sjedi, 5
U 120 škola diljem Vojvodine od 15. veljače plavi dnevnici zamijenjeni su elektroničkim. Možda se oni stariji pitaju kakvi su to plavi dnevnici kada se mi sjećamo crvenih. Bilo kakve boje, papirni školski dnevnici odlaze u zaborav. Njihovo mjesto su zauzeli elektronički, dakle, dnevnici na računalima i internetskim mrežama.
Dnevnik na računalu
Jedna od škola u kojoj se uvela ova novina jest i OŠ Matko Vuković u Subotici.
»Naša škola je poznata kao škola koja se trudi sve potrebe suvremenog školovanja pratiti onoliko koliko je u mogućnosti. Prije dva mjeseca pozitivno smo odgovorili na uvođenje ovakvih dnevnika, što je zahtijevalo dodatnu obuku nastavnog kadra, kao i opremanje same škole«, kaže ravnateljica OŠ Matko Vuković Mirjana Stevanović.
U rujnu prošle godine 60 škola je započelo s eProjektom koje je uvelo Ministarstvo prosvjete, znanosti i tehnološkog razvoja i Vlada Srbije, a od drugog polugođa su se priključile i nove škole. Nakon pilot-projekta, servis će biti dostupan u svim osnovnim i srednjim školama u Srbiji. »Bili smo iznenađeni brzinom kako se sve to odvijalo. Uz svesrdno zalaganje i nesebičnu pomoć dvije kolegice, pravnice Mirjane Stantić i učiteljice Sonje Konkolj, svi nastavnici su u rekordnom roku uradili sve ono što se od njih zahtijevalo«, kaže Stevanović i dodaje: »U svim školama za sada će se raditi na takozvanoj demo verziji dnevnika, a kasnije sve škole koje su se sada uključile u ovaj projekt ulaze u redovnu proceduru. Elektronički dnevnik je i dalje dnevnik gdje postoji zajednička dokumentacija učenika. Odjeljenski starješina ili učiteljica radi svoju obveznu administraciju, a svaki nastavnik uz pomoć određene šifre ulazi u sam proces, u svoje odjeljenje i svoj predmet kod učenika kojeg treba. Vodi sve kao i do sada, samo što je sve u elektroničkoj formi. Svaka učionica ima osiguran laptop ili računalo i osiguranu internetsku mrežu«, kaže sugovornica.
Zaštita podataka
Po riječima Mirjane Stantić, pravnice u ovoj školi, elektronički dnevnik se nalazi na serverima Akademske mreže Srbije, te se s bilo kog računala koji je povezan na internet nastavnik može uz pomoć svojeg korisničkog imena i svoje lozinke koristiti dnevnikom. Važno je naglasiti kako svaki učitelj, nastavnik i profesor mogu vidjeti samo svoj odjel, samo svoj predmet i samo djecu kojoj predaju.
»Svi serveri su zaštićeni, te je dnevniku nemoguće pristupiti iz inozemstva. Ono što je još bitno jest da podatke koji se nalaze u dnevniku vidi samo nastavnik, koordinator i direktor škole. Ostaje isto pravilo koje je i do sada važilo, a to je da podaci ne izlaze iz škole«, pojasnila je Mirjana Stantić.
U elektroničkom dnevniku nalaze se oni podaci o djetetu koji su i inače bili upisani u dnevnik. Prilikom upisa u školu, roditelji dostavljaju izvod iz matice rođenih i na temelju tih podataka se učenik upisuje u ovaj dnevnik. Zanimljiv je podatak, kako su rekli iz Ministarstva prosvjete, da je ovaj sustav sveobuhvatan, što znači da će dijete prilikom upisa u školu biti upisan u sustav koji će ga pratiti sve do završetka škole, dakle i u srednjoj školi i na fakultetima.
Usavršavanje e-dnevnika
Program na kojem se sada radi nije u potpunosti završen i bit će dopunjavan po potrebi.
»E-dnevnik sadrži dodatne mogućnosti, rubrike u kojima nastavnik ili učitelj može upisati svoje mišljenje ili obrazloženje za danu ocjenu, te se stalno usavršava i dopunjuje. Ovo nije konačan program i sve greške ćemo u hodu rješavati. Korištenje programa ne iziskuje neko posebno znanje u radu na računalu, što je dobro jer ima i starijih nastavnika. Važno je reći kako se naše sugestije, primjedbe na koje nailazimo dok radimo uvažavaju i u vrlo kratkom roku se ti takozvani problemi i rješavaju«, pojasnila je učiteljica So-nja Konkolj.
Podatak da će roditelji dobiti svoju šifru i da će moći vidjeti ocjene svog djeteta, neće se odmah primjenjivati. Roditelji, kao i do sada, mogu otići do učitelja ili odjeljenskog starješine i informirati se o svome djetetu. Kada će i roditelji imati pristup e-dnevnicima još se ne zna točno.
Za sada su dnevnici napravljeni na ćirilici i latinici, što svakako nije dovoljno za škole gdje se pohađa nastava na hrvatskom jeziku.
»Obavijestili smo Hrvatsko nacionalno vijeće da smo ušli u eProjekt i očekujemo da će se i to pitanje uskoro riješiti«, kaže Mirjana Stantić.
Dnevnici će se na kraju školske godine tiskati i ostavljati u arhiv škole. Kako će sve funkcionirati s e-dnevnicima tek će se vidjeti, a za učenike i dalje ostaje isto pravilo – treba učiti!
Ž. Vukov