Arhiv tekstova

Glas koji liječi i oplemenjuje

Ima na ovom svijetu nekoliko poznatih pjevačica, čiji je glas sam po sebi glazba: Iva Bittová u stanju je skinuti zvuk koji poželi, dječji čista interpretacija Kate Bush užitak je i bez instrumenata, a gotovo kozmička priča Laurie Anderson vodi slušatelja u neke druge galaksije. I svaka od njih njeguje svoj prepoznatljivi stil na radost milijuna i milijuna ljubitelja glazbe diljem svijeta.
Što, međutim, reći za Mártu Sebestyén: što (sve) ona pjeva i koji je njen žanr? Još kao djevojčicu u vrtiću početkom šezdesetih prošlog stoljeća zapazio ju je poznati mađarski skladatelj Zoltán Kodály i prorekao joj veliku glazbenu budućnost, pogriješivši samo utoliko što vjerojatno ni slutiti nije mogao do kojih razmjera. Pjevanje po kući – što je po vlastitim riječima činila otkako se sjeća sebe – kao djevojka početkom sedamdesetih zamijenila je nastupima po budimpeštanskim »táncházima«, poluilegalnim klubovima u kojima su se oživljavali izvorni mađarski plesovi i pjesme, neka vrsta »glazbenog bunta« protiv u to vrijeme sveprisutnih šlagera, romansi i »asztali noták« iz kojih će se kasnije razviti do danas popularna »muskátli zene« (mađarska varijanta narodnjaka). Tu faktički i počinje profesionalna karijera Márte Sebestyén, jer je imala sreću (ili je možda obratno) da je svoje nastupe s do danas nenadmašnom grupom Muzsikás materijalizirala s više LP ploča, na kojima su, prvo u Mađarskoj a vrlo brzo i u svijet, odaslani prekrasni suveniri iz glazbene prošlosti Gyimesa, Szatmára, Székelyfölda..., ali i oplemenjeni oni iz Dél-Alfölda, Rábaköza, Zale... Glas Márte Sebestyén po svojoj nestvarnoj ljepoti i čistoti, ali i motivski i tematski, do savršenstva je 1983. obogatio raskošnu rock-operu István, a király (Kralj Stjepan) Leventea Szőrényija i Jánosa Bródyja, glazbenog remek-djela koje bi da je – umjesto na mađarskom – izvedeno na engleskom jeziku (bez imalo pretjerivanja) zasijelino i Tommyja i Isusa Krista Superstara!
Svoje, i do današnjih dana, nevjerojatno istrajno, temeljito i profesionalno istraživanje izvorne narodne glazbe Márta Sebestyén čini(la je) dvojako: slušajući ju na radiju i »terenski«, učeći, poput svih etnomuzikologa, i riječi i melodiju od starih »govornika«. Onako kako je to prije nje činio Béla Bartók u glazbenom, ili nama nešto bliži Balint Vujkov u narativnom smislu. Svoju ljubav prema ovoj vrsti glazbe Márta Sebestyén proširila je i na glazbenu tradiciju južnih Slavena, što zna svatko tko ima bar jedan njen LP s grupom Vujičić ili tko ju je čuo kako pjeva na bugarskom, odnosno makedonskom. Ipak, možda jednu od najljepših kolekcija napravila je zajedno s Muzsikásima na albumu Szól a kakas már (Pijetao se već oglašava) s narodnim pjesmama mađarskih Židova. Tko je poslušao ovaj album (ima ga i na youtubeu), sličnu će arhaičnost doživjeti i slušajući njezine Zsoltáre (Psalme) s braćom Gryllus (Dániel i Vilmos) iz grupe Kaláka, a nekoliko njezinih pjesama (posebno József és Mária) na albumu grupe Kormorán A betlehemi csillag üzenete (Poruka betlehemske zvijezde) među najljepšim su baladama ovoga žanra. Božićne pjesme Márta Sebestyén, osim navedenih, snimila je i s braćom Gryllus kao i s Leventeom Szőrényijem, a potpisnik ovih redova u jednom se intervjuu s njom uvjerio i u fantastično ne samo poznavanje nego i interpretaciju hrvatskih božićnih pjesama (Márta, inače, nerijetko zna zapjevati usred intervjua kako bi dočarala ono što želi reći). Svoj raskošni repertoar krajem prošlog stoljeća obogatila je nastupima s Judit Andrejszki s kojom je, »od Kolozsvára do Novoga Sada«, u sakralnoj atmosferi crkava i sinagoga publiku vodila kroz muzičku povijest Mađarske i Europe, pjevajući i svirajući srednjovjekovne i renesansne skladbe nepoznatih autora, ali i onih Attile Józsefa i Zoltána Kodálya.
Iako je za to 1996. dobila Grammyjevu nagradu, kratkotrajni izlet u tzv. World Music s grupom Deep Forest za Mártu Sebestyén je, po vlastitom priznanju, jedno od najvećih razočaranja. Svjetski poznata Marta’s Song i još ljepša Twosome za nju (i vjerojatno još za malo koga drugoga) je neprimjereno brušenje izvornog glazbenog bisera modernim zvukom i aranžmanom.
A kada smo već kod nagrada i priznanja, recimo da ih je Márta Sebestyén dobila četrdesetak: prvu 1975. (bila je tada 18 godina) kao »mlada umjetnica folklora«, pa Pjevačica godine, nagrada Liszt Ferenc, Kossuth, Mađarska nagrada za umjetnost, nagrada Ministarstva kulture Bugarske, talijanski Orden viteštva, Prima Primissima, pa do Oscara za pjesmu u Engleskom pacijentu, odnosno UNESCO-vog priznanja Umjetnici za mir, a osim pred milijunskom publikom diljem Mađarske, Europe i svijeta, pjevala je i pred japanskim carem, španjolskim kraljem i engleskom kraljicom. Konačno, jedan od najljepših opisa njenog glasa dao je Đorđe Balašević. Na upit kako se uklopila u njegov film Kao rani mraz (u kom također pjeva) Balašević je odgovorio: »Kao neotkriveni plemeniti element u Mendeljejevom Periodnom sistemu«. 
Zlatko Romić