Arhiv tekstova

Vrijeme obraćenja

Nalazimo se na početku korizmenog hoda, koji je započeo na Pepelnicu, simboličkim obredom pepeljenja. Tim obredom smo zapravo zakoračili prema slavlju Kristovog uskrsnuća. Ipak, do uskrsne proslave u svom duhovnom životu trebamo proći put od pepela do krsnog preporođenja u vazmenoj noći, od ništavila do uskrsnuća, od propadljivosti do vječnosti. Četrdesetodnevni korizmeni hod je hod obraćenja na početku kojeg odzvanja Pavlov poziv: »Dajte, pomirite se s Bogom!« (2Kor 5,20).

Novi početak u Kristu

U Pavlovom pozivu sažeta je bit korizmenog vremena, bit priprave za proslavu najvećeg otajstva naše vjere – Kristovog uskrsnuća, a ta je pomirenje s Bogom. Pomiriti se s Njim znači obratiti se i vjerovati, prihvatiti Krista bezuvjetno, kao što je on prihvatio križ radi našeg spasenja. Zato Pavao na početku korizme poziva na pomirenje, odnosno na obraćenje misli, riječi i djela, na novi početak u Kristu. Taj početak nema uporište u našim mislima, planovima i željama, nego u Božjoj volji, u slušanju i prihvaćanju njegove Riječi, jer jedino tako možemo odbaciti grijeh i učiniti zaokret koji znači obraćenje. Početak tog novog hoda, kojeg označava korizma, hoda obraćenja i pomirenja s Bogom iskazan je u riječima proroka Joela: »Vratite se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i kukajuć. Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.« (Jl 2,12-13). 
Obraćenje, vidimo iz Svetog pisma, nije nikakva izvanjska promjena, već promjena nutrine, koja nije površna, vođena sitnim interesima poput zadobivanja Božjeg blagoslova za napredak u ovozemaljskim stvarima, već nošena željom izlaska iz samog sebe radi susreta s Bogom koji nam želi pokazati svoje milosrđe i ljubav. Post, plač i kuknjava, o kojima govori prorok Joel, izraz su životnog stava u kojem je čovjek svjestan vlastitih granica i svoje grješnosti, ali i izraz želje za pročišćenjem, za dovršetkom lutanja koje se može dogoditi jedino u Bogu. Zato je potrebno razderati srce, kako kaže Prorok, odbaciti ono staro u čežnji za novim, obnovljenim, obraćenim, a njega će nam podariti Bog, jer on ne želi kažnjavati. Naprotiv, želi svakom dati novu šansu, iskazati milosrđe i dobrotu. On želi da svatko uđe u radost novog života, da odbaci ono što je grješno i Njemu se vrati. Zato je korizmeno vrijeme vrijeme milosti u kojem se od nas mnogo očekuje, ali nam se mnogo i daje. Pokora koju u ovo vrijeme činimo ima svoju duhovnu dimenziju. Ona je izvanjski izraz naše unutarnje želje za promjenom i naše molitve da nam Bog da novo srce, jer ovo staro, kameno, odbacujemo.

Pepeljenje

Pepelnica je početak našeg korizmenog hoda, početak obraćenja i pomirenja s Bogom. Posipanje pepelom toga dana izraz je našeg unutarnjeg stava. Naime, još u starozavjetno vrijeme posipanje pepelom označavalo je pokoru i kajanje za učinjene grijehe. Danas nam to posipanje pomaže shvatiti bit vremena koje je pred nama. To je vrijeme koje zahtijeva korjenitu duhovnu promjenu svakog ljudskog srca, iz ništavila grijeha izdići se u svjetlo života koje nam donosi Krist. Posuti smo pepelom uz riječi »Obratite se i vjerujte evanđelju«, koje nas podsjećaju da Božja ljubav ima snagu vatre u kojoj izgaraju naši grijesi, ako ih čovjek želi odbaciti.
Pepeljenje je i potvrda naše vjere i želje da se pomirimo s Bogom, potvrda naše odluke da ćemo vrijeme koje je pred nama iskoristiti za promjenu svog starog načina života. U tu svrhu podnosit ćemo različite žrtve, postiti, odricati se raznih vrsta užitaka, sve kako bismo lakše postigli željenu duhovnu preobrazbu.
Isus nas na početku našeg hoda prema proslavi njegovog uskrsnuća uči da nije bitno što svijet govori i što svijet vidi. Nije potrebno da drugi znaju koliko postimo, koliko se molimo, koliko drugima pomažemo. Sve dobro što činimo ne činimo da bi nas netko hvalio, nego iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu. I svako naše dobro djelo, svaka naša žrtva neka bude na slavu Božju, bez obzira što o tome misli svijet, zna li itko za to ili ne. Naše obraćenje i pomirenje s Bogom nema veze s našim društvenim napretkom, niti s našim statusom. Ne činimo žrtve da bi nas netko hvalio, nego da bismo stekli milost kod Boga. S takvim stavom započnimo put promjene i obraćenja, put pomirenja s Bogom.