Arhiv tekstova
Dribling
Za naslov sam, umjesto izraza »dozvoljena varka«, odabrao ovu podrijetlom englesku riječ nastalu u nogometu (dribbling) koja danas i u ostalim sportskim igrama s loptom: košarka, rukomet, vaterpolo... označava varku, tijelom ili s loptom, protivničkog igrača da bi se na dozvoljeni način postigao pogodak: gol, odnosno koš. Uglavnom, radi se o dozvoljenoj varci kako bi se postigao određeni cilj, efekt. Ako ovu riječ primijenimo u javnom životu u obliku »politički dribling« možemo konstatirati da naši političari, odnosno Vlada, u cilju postizanja određenog efekta također primjenjuju metodu političkog driblinga. U ovom slučaju protivnički igrači smo mi sami građani, odnosno birači. Jedan od najčešće primjenjivanih driblinga je manipuliranje statističkim podacima. Naravno, svaka iole uređenija zemlja ima i svoje regionalne ali i centralni statistički ured, čiji podaci važe za mjerodavne i služe za razne svrhe: u privredi, znanosti, planiranju itd. Primjera radi, regionalno planiranje je danas nezamislivo bez popisa stanovništva, koji se kod nas uglavnom događa svakih deset godina. Na teritoriju današnje Srbije ovakav popis je vršen: 1945., 53., 61., 71., 81., 91., 2002. i 2011. godine. Naravno, za ozbiljniju analizu interesantno je uspoređivanje tih podataka, ali upravo u tome je bit driblanja s podacima. Pitate se zašto? Odgovor je jednostavan: bitna je metodologija prikupljanja i obrade podataka, kao i teritorijalna podjela promatranog područja. Problemi se usložnjavaju prilikom promjene »gazde« određenog teritorija što je na našim prostorima dosta čest slučaj u proteklih stotinjak godina.
Popis u južnoj Pokrajini
Po važećem Ustavu (usvojenom 2006.) u preambuli piše: ...da je »Pokrajina Kosovo i Metohija sastavni deo teritorije Srbije i da ima položaj suštinske autonomije«. Ustav ne razrađuje ili objašnjava što znači pojam »suštinska autonomija«. Možda to da posljednja dva popisa stanovništva na teritoriju Kosova nisu provedena? S popisom iz 2011. godine bilo je i drugih problema: u Sandžaku je pozvano bošnjačko stanovništvo da bojkutiraju popis. Isto se dogodilo u općinama Bujanovac i Preševo, gdje je većinsko albansko stanovništvo također izbeglo popis; koji je djelimično bio uspješan u Općini Medveđa, gdje je većinski srpski narod. Bilo je i tehničkih problema: zbog nedostatka sredstava, umjesto u travnju, popis je održan u listopadu, trajanje je planirano od 1. do 5. u tom mjesecu, ali naknadno je produženo do 18. a negdje do 20. listopada. Interno raseljene osobe s Kosova računane su kao stalno stanovništvo. Postavljam pitanje: koliko, zapravo, stanovnika ima naša država? Koliko ima glasača? Evo odličnog materijala za »driblanje podacima«. Moguće da su izvjesne osobe popisane i dva puta, jednom kao stalni stanovnici drugi put kao interno raseljene. To daje mogućnost za razne zloupotrebe. Kakav je nivo i kvaliteta planiranja kada popis, i to u najvećim gradovima zemlje, umjesto pet traje dvadesetak dana? U Vojvodini je sve bilo u roku, osim Novog Sada.
Kolika je prosječna zarada?
Da podijelim ova moja razmišljanja s čitateljima potakla me je jedna, skoro neprimijećana, vijest da će se u ovoj godini prosječne neto zarade, bez poreza i doprinosa, računati po novoj metodologiji. Pošto su ovi podaci zaista javni, jer svakog mjeseca se objavljuju u Službenom glasniku RS; nisam bio lijen i malo sam ih istraživao, pokušajući da vas što manje gnjavim brojkama. Naravno, i tu sam naletao na »metodološke zamke«. Naime, do 2010. godine statistički podaci bili su iskazani za ove teritorije: Republika Srbija ukupno; Centralna Srbija, Vojvodina i Beograd. Od 2011. godine uvodi se nova statistička teritorijalna podjela: cijela RS, Srbija-Sjever, Beogradska regija, Regija Vojvodine, Srbija-Jug, Regija Šumadija i zapadna Srbija, Regija južne i istočne Srbije, Regija Kosova (bez podataka). Znači, statistički postoji regionalna podjela. Prosječna zarada na razini cijele Republike (gledao sam prosinac) 2010. godine iznosila je 39.580 dinara; 2014. godine, kada je nova politička garnitura stupila na scenu, iznosila je 49.970 dinara; a na koncu 2017. nakon »spašavanja od bankrota« i smanjenja plaća i mirovina u studenom je iznosila 47.576 dinara, znači za dvije tisuće manje nego prije tri godine. Eto materijala za dribling, jer po nekima ovo su sjajni rezultati, a prema drugima (nedobronamjernima i svemu suprostavljenima?) su katastrofalni. A ovo je vrh ledenog brijega. Primjerice: zašto su zarade u Beogradskoj regiji (58.902 dinara) više za 17.892 dinara od regija južne i istočne Srbije (41.010), što, priznat ćete, nije baš malo? Analiza samo ovih podataka zahtijeva daleko više prostora od ovog feljtona.
