Arhiv tekstova

Vjerujem da koncem godine većina ljudi donosi razna obećanja tipa: od nove godine neću pušiti, od nove godine počet ću radikalnu dijetu, od nove godine više ću se baviti sportom radi svog zdravlja itd. Predsjednik, a potom i premijerka također su najavili velika obećanja za nastupajuću 2018. godinu. Tijekom posljednjih dvadesetak godina prilično sam oguglao od raznih obećanja političara raznovrsnog kalibra, počevši od predsjednika republike do gradonačelnika mog rodnog grada. Moram priznati kako mi je jedno obećanje ipak prilično privuklo pažnju, iz čisto profesionalnih razloga, jer je svojevremeno moja graditeljska karijera u nekadašnjoj velikoj građevinskoj tvrtki počela gradnjom stanova, prije na lokaciji Jasibara, a potom na močvarnom terenu nazvanom Prozivka. Naravno, vjerujem da svi cijenjeni čitatelji pogađaju da mi je pažnju izazvalo obećanje da od iduće godien počinje velika stambena izgradnja uz pomoć države za pripadnike vojske, policije i sigurnosne agencije. Kasnije izjave su proširene i za radnike u kazneno-popravnim institucijama, štoviše spominjani su i mladi znanstvenici, čak i mladi bračni parovi. Po riječima predsjednika ovi stanovi bit će jeftini, ali neće se dijeliti kao što je to rađeno u doba socrealizma, nego će se moći kupiti na dugogodišnji kredit uz povoljne kamate. U jednoj TV emisiji prvi čovjek Republike na brzinu je i izveo jednu računicu po čemu će mjesečna rata biti samo 126 eura, što je daleko jeftinije nego cijena iznajmljivanja podstanarskog stana.  

 

Dome, slatki dome

 

Prije desetak godina bio sam sudionik na nekoliko sastanaka s predstavnicima vojske, čija je tema bila prodaja vojne imovine, to jest tri vojarne i Doma JNA. Interesantno je da visoki časnici nisu tražili novac, nego su nam predlagali da spomenute objekte zamijenimo za općinske stanove. Naravno, transakcija nije mogla biti realizirana, jer su do tog vremena bili »uspješno« prodani skoro svi općinski stanovi, ostalo ih je dvadesetak. Sudeći po ovome, stambeni problemi pripadnika oružane sile nisu riješeni do današnjeg dana. Svojevremeno jedan od »mamaca« da mladi ljudi izaberu vojnički poziv bio je upravo mogućnost dobijanja stana, a završetkom karijere i mogućnost da svoje beneficirane umirovljeničke dane provedu u gradu u kojem žele. Ovo je važilo i za pripadnike unutarnjih djela. Među prvim stambenim zgradama podignutim na Radijalnom putu (Aleja maršala Tita) upravo su bili »vojni i policijski stanovi«, kako smo ih tada zvali. Za vojne stanove postojali su i posebni propisi, koji su osiguravali kvalitetnije stanovanje, npr. dvosobnim stanom se smatrao stan s dvije spavaće sobe, a treća najveća soba smatrana je dnevnim boravkom itd. Kasnije su čelnici bivše JNA tražili za svoje pripadnike stanove u najužem centru gradova. Konkretno, u Subotici oko današnjeg trga ispred Otvorenog sveučilišta, nekadašnjeg Radničkog univerziteta. Možemo reći: u to doba vojnici, policajci i radnici uvijek zajedno. Mogli bismo danas upitati jednog mladog profesionalnog pripadnika naše armije: »Što ti je donio Djed Mraz za Novu godinu?« a on bi nam radosno odgovorio: »Obećanje da ću moći kupiti jeftini stan!«

 

Jeftini stan

 

Kada su me upitali »kako mogu jeftinije izgraditi kuću?« često sam odgovorio: »Kuća treba koštati onoliko koliko košta, a ako želiš jeftinije, onda će koštati skuplje!«. Najjeftiniji »stan« je, primjera radi, šator. Ali, čak i u ovom slučaju postoje različite cijene. No, da krenemo malčice ozbiljnije u analizu izjave naših čelnika. Konačna cijena stana, pored koštanja samih građevinskih radova, sadrži u sebi: koštanje samog placa za gradnju, potrebnu infrastrukturu (voda, struja, kanalizacija, pristupni putovi itd.). Siguran sam da se spomenuti stanovi neće graditi u centru glavnog grada, jer cijena »lokacije« je izuzetno visoka. Ali da okrenemo drugu stranu medalje. Planira se izgradnja stanova za nešto više od trideset pet tisuća pripadnika spomenutih državnih službi, što znači najmanje i toliko stanova od uvjetno 60 četvornih metara, po prosječnoj cijeni od 500 eura. Vjerovali ili ne, to će koštati 1,08 bilijuna eura! Jasno je da ova država taj novac neće imati ni za trideset godina. Drugo pitanje je tko će graditi te stanove? Evidentno je manjak građevinskih radnika. Uvest ćemo ih iz Afrike ili Kine? Zašto bi neki poduzimač gradio umjesto skupih, jeftine stanove? Isto je tako jasno da će odabrani možda moći kupiti »jeftini stan« na »jeftinoj lokaciji«, recimo u krugu neke postojeće vojarne! Kao što je jasno da sve ovo spada u red »novogodišnjh snova i obećanja«.