Hrvatska država pomaže obnovu srpskih crkava i manastira dugi niz godina. Tako i u u Budimcima, naselju u Osječko-baranjskoj županiji, koje pripada Općini Podgorač, od 2013. traje obnova pravoslavne crkve Svetog Vaznesenja Gospodnjeg. Godine 2003., ova crkva je uvrštena na popis zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.

»Pošto je hram pod zaštitom kao kulturno nepokretno dobro Republike Hrvatske, sredstva koja dobijemo od Ministarstva kulture diktiraju intezitet radova. Određenu financijsku podršku daju nam i Osječko-baranjska županija, Općina Podgorač, kao i dobrovoljni prilozi naroda. Važnu ulogu u svemu tome imaju i tvrtke, njihove ponude za izvođenje građevinskih radova, jer tvrtka koja radi mora imati licencu za izvođenje tih radova, što naravno utječe i na iznos radova. Ostali završni radovi izvodit će se po planu i programu Konzervatorske studije za obnovu hrama i financijskim mogućnostima«, kaže paroh Siniša Mićanović, privremeni paroh dopsinski i administrator parohije budimačke i naglašava da Hrvatska brine za svoja kulturna dobra, kako bi se očuvali spomenici kulture i pomaže onoliko koliko je u mogućnosti. 

»Sve do sada je podržavala obnovu i našega hrama i nadamo se da ćemo i dalje imati podršku Ministarstva kulture, kako bi ovaj kapitalni projekt dovršili i kako bi hram dobio svoj stari prvobitni sjaj da bude ugled sela i područne općine.« 

 

Rekonstrukcija crkve

  

Izrada projektne dokumentacije s posebnim konzervatorskim nadzorom pokrenuta je 2011. godine i izrađen je glavni projekt. 

»Blagoslovom blaženopočivšeg episkopa osječkopoljskog i baranjskog Lukijana i neumornim radom i zalaganjem paroha budimačkog, protonamesnika Nemanje Klajića, zajedno s crkvenim odborom na čelu s predsjednikom Radetom Bearom, započeta je generalna obnova parohijskog hrama Svetog Vaznesenja Gospodnjeg u Budimcima. Do sada na Slavu Božiju i Svete Crkve, izgrađena je nova kupola na hramu, koja je napravljena po uzoru na prvobitnu, oštećenu prilikom devastiranja hrama tijekom Drugog svjetskog rata, točnije 1943. godine, a 2014. započeta je zamjena kompletne krovne konstrukcije i novoga svoda unutar njega. Ove godine je urađena kompletna drenaža oko hrama i staza od cigle«, kaže paroh Mićanović i ističe kako slijedi daljnja faza rekonstrukcije i obnove ove crkve, a radovi će se nastaviti prema mogućnostima, tj. prema osiguranim sredstvima.

»Do kraja generalne obnove imamo promijeniti svu stolariju i podove, izgletovati zidove i okrečiti ovu svetinju. Ostaje urediti komplet vanjsku fasadu. Jedan dio tih radova planiramo početi sljedeće godine. Iako je pred nama još posla, s obzirom na tešku financijsku situaciju, moramo biti zadovoljni. Nadamo se da će financijskih sredstava ubuduće biti više i da ćemo nastaviti s radovima na proljeće, odnosno ljeto.« 

Paroh Mićanović kaže da je crkva Svetog Vaznesenja Gospodnjeg pretrpjela velika oštećenja tijekom posljednjih ratnih sukoba. 

»Hram je bio potpuno oskrnavljen i devastiran. Održavanje bogosluženja nije bilo prekinuto, sveštenici su dolazili i brinuli o svojim ljudima, kojih je ostalo vrlo malo. Osim hrama, tragediju je pretrpio i parohijski dom: u potpunosti je opljačkan i devastiran, sve je bilo odneseno što se moglo uzeti a inventar uništen i spaljen. Inicijativa za obnovu hrama započeta je odmah poslije rata, točnije 1997., zalaganjem mještana sela Budimci, a naročito predsjednika crkvenog odbora Beare. Sveti hram je djelomično osposobljen za bogosluženje, prema financijskim mogućnostima odrađeni su najneophodniji radovi na hramu i oko hrama.« 

 

O ovome zaštićenom dobru u Budimcima paroh Mićanović kaže kako je parohijski hram posvećen Vaznesenju Gospodnjem sazidan 1766. godine. 

»Tronosan i osveštan od mitropolita Pavla Nenadovića. Crkva je  izgrađena u stilu starobarokne kulture, jednobrodna je građevina s polukružnom oltarskom apsidom. Dvokatni toranj završava s baroknom oblikovanom lukovicom i na njemu se nalaze tri zvučno prelijepa zvona. Ikonostas je sačuvan, ali nije prvobitni. Rad nepoznatog slikara. Crkva je građena od cigle i pokrivena je biber crijepom. Predstavlja izuzetno vrijedan kulturno-historijski spomenik srpske crkvene kulture s kraja 18. stoljeća.« 

 

Trend odlaska mladih

 

Po blagoslovu episkopa bačkog Irineja i administratora eparhije osječkopoljske i baranjske, Siniša Mićanović je postavljen za administratora budimačke parohije od rujna 2017. godine, a paroh je u Dopsinu od 2013. godine (Općina Vladislavci). 

»Ovu budimačku parohiju s još desetak okolnih sela administrativno opslužujem, a nastavio sam duhovni i materijalni rad koji je započeo prijašnji sveštenik. U selu se nalazi nekoliko desetaka domova pravoslavne vjere, koji čuvaju svoju vjeru i svoj identitet, trude se u vjeri i vole svoju crkvu, poštuju druge ljude, druge vjeroispovijesti. Prakticiraju svoju vjeru koliko god su u mogućnosti, posjećuju  bogosluženja i podrška su svakom svešteniku koji služi ovdje. Sveta bogosluženja se održavaju po propisanom poretku, jer paroh odlazi i u druga mjesta koja su filijale parohije budimačke da bogosluži. Vjeronauka za djecu i starije je jedno vrijeme održavana u parohijskoj dvorani pri crkvenom domu, sveštenik Nemanja Klajić je to prvi pokrenuo i postavio dobre i zdrave temelje. Zbog nedovoljnog broja djece nemamo pravo da se vjeronauk održava u školi«, kaže paroh Mićanović i ističe kako odlazak mladih u inozemstvo, taj trend i problemi koje taj trend donosi, nije zaobišao niti Budimce niti samu Općinu, kao ni cijelu Slavoniju. 

»Iako se općina sve više i više razvija u svim mogućim sektorima, zahvaljujući načelniku Goranu Đaniću i njegovim naporima da se mladi zadrže, ostanu ovdje i pokušaju zasnovati  obitelj, ipak se odlučuju na odlazak. Hvala Bogu, ima mladih obitelji s djecom koji ne razmišljaju u tome smjeru i ne odlaze u tuđinu. Ali opet ne možemo ne vidjeti i ostati nijemi, jer nas je sve manje. Živimo u svijetu kad su moralne vrijednosti zapostavljene i kad su ljudi u nedoumici kako ostvariti svoj život i identitet. Nažalost, sve je više ostalo ljudi starije populacije. Svi oni koji su radno sposobni nalaze poslove koji im se nude, bez da mogu birati; mnogi se bave i poljoprivredom djelatnošću. Život ovdje nije lak, zasigurno. Važno je da usmjerimo svoju snagu na pozitivno djelo i da pronađemo sebe. Posebno je dobro što je selo povezano sa županijskom cestom i s gradovima Osijekom i Našicama, što itekako olakšava ovu situaciju. Radi se na uređenju infrastrukture, prošle godine je urađen kružni tok u centru sela kako bi promet bio bolji i sigurniji za mještane. Selo ima svoju ambulantu, nekoliko manjih trgovina te nekoliko poljoprivrednih zadruga, seoski društveni dom, poštu, dvije crkve –  dovoljno za funkcioniranje jednog mjesta. U Budimcima se nalazi i župa Presvetog Trojstva. Suradnja postoji, odnosi su veoma korektni i prijateljski«, kaže paroh Mićanović.

Z. Sarić