Arhiv tekstova

U kazališnoj sezoni 1966./67., među ostalim, upriličene su na subotičkoj sceni i dvije praizvedbe komada Matije Poljakovića – komedije iz narodnog života bunjevačkih Hrvata Ode Bolto na ogled (18. veljače 1967.) i satire iz suvremenog života Kad Bog đavlu kumuje (9. svibnja 1967.), oba djela u režiji Mirka Huske. Komediografsko štivo Ode Bolto na ogled nastalo je 1964. godine s ciljem da razonodi i nasmije gledalište tijekom dvosatnog izvođenja. Stoga je ovaj komad, kako zapažaju poneki kritičari, uistinu tek vedro, zabavno i spretno pisan scenski rukopis, ali bez većih literarnih pretenzija (Rackov, Rukovet 3-4, 1967., 246-247.). Uloge su u nj tumačili: Milan Pinterović, Katarina Bačlija, Aleksandar Ugrinov, Josip Bajić, Eržika Kovačević, Stevanka Češljarov, Danica Lazarević, Geza Kopunović i Milenko Rastović. Redatelj je bio Mirko Huska, on je izabrao i kostime a scenografiju je ostvario Mihajlo Dejanović.

Za razliku od drugih Poljakovićevih komada iz narodnog života u kojima on u prvom planu promišljeno uspostavlja visoku razinu dramske napetosti, gradeći sudare između bogatih i siromašnih, odnosno gazda i nadničara, u kontekstu gdjekada pomalo i idealiziranog prikaza životnih prilika i kulturnih obrazaca naših predaka, pa utoliko i pojednostavljenog vrijednosnog sustava na kojem on počiva – s komedijom Ode Bolto na ogled, u premijer plan dospijeva sukob različitih naraštaja, budući da se mladi ne žele, a pogotovo ne i doslovce, pridržavati cijele game običaja očeva i djedova, kada je riječ o ženidbi. Mladi hoće poslušati glas svojega i srca svoje izabranice, što je itekako dobro znan motiv, kako u pjesništvu i književnosti tako i u dramskoj literaturi, posebice u tragedijama, od antičkih vremena pa sve do naših dana – a što Poljaković osluškujući svoju spisateljsku darovitost uspijeva sagledati i dramaturški uobličiti s vedrije strane, pronalazeći pouzdan temelj za svoje kazališne uspješnice. 

 

Redovito se tražila – karta više!

 

Mladi Ivan odbija poći na ogled djevojci koju su mu promućurni odabrali i namijenili njegovi roditelji, jer se on kani oženiti onom djevojkom koju će prepoznati govor njegova srca. Budući da je »pretelju« obećao dovesti sina »na ogled«, njegov se otac u beznadnom pokušaju spašavanja obraza odluči povesti sinovljeva prijatelja Boltu, vedru i veselu osobu, spadala, šereta i izjelicu, a kada se iz ove zamjene zakonomjerno otkoči, oslobodi i pokrene komediografski zamajac, stanu se nizati svakojaki smiješni zapleti i komični prizori. Na kraju, sve se, ipak, dobro završava, zahvaljujući spretnosti i razboritosti djevojke. Sudeći prema prikazima kazališnih kritičara (Rackov i dr.) ova je komedija dobro primljena kod publike, jer su mnogobrojni zainteresirani Subotičani i na svim reprizama dokle god je ovo djelo bilo na repertoaru, tražili kartu više, što pokazuje ne samo njihov prevlađujući ukus i želju za razonodom, već se može uzeti i uzajamnom mjerom uspješnosti tekstopisca, redatelja i izvođačkog ansambla subotičkog kazališta. Ponajviše njegova prvaka, vrsnog komičara, Geze Kopunovića koji je počevši od iskoraka na scenu, s velikim komadom kruha u rukama, do posljednjega, zaglavnoga prizora izazivao salve smijeha u gledalištu. 

Zacijelo je to rezultat uspjele stvaralačke imaginacije, nadogradnje i nadahnutog produžetka scenskog života i ovoga Poljakovićeva lika kojega je Kopunović još ranije, možemo reći, začeo u djelu Bolto u raju, praizvedenom 20. veljače 1960., kada su uz njega uloge tumačili još i redatelj Mirko Huska, te glumci Katarina Bačlija, Eržika Kovačević, Klara Peić, Milan Cvejanov, Ivanka Barić i Dirjana Dojić. Glazba Milan Asić, a scenografija Mihajlo Dejanović. 

Ovo se mirne duše može reći i za još 28. listopada 1950. praizvedenu komediju Ča Bonina razgala, koju je režirao Mirko Huska, scenografiju dao Stevan Jenovac, kulise slikao Bela Marki, a uloge su: uz Gezu Kopunovića tumačili Pero Vrtipraški, Geza Vujkov, Klara Peić, Giza Katančić, Vaso Zorkić, Mihajlo Jančikin, Miloš Jojkić, Nikola Ristić, Ana Skenderović, Maša Perenčević, Đorđe Sremčević, Zdenka Mužlaj, Radojka Đurkin, Žarko Velicki, Maćo Merković, Milosav Petrović, Slava Bulgakov, Ilija Petković, Vera Petković, Karlo Pejić i Stevo Nikolajević, uz sudjelovanje bunjevačke folklorne grupe KUD Bratstvo i jedinstvo i tamburaški zbor pod vodstvom Pere Tumbasa Haje – obnovljene nakon deset i više godina 22. prosinca 1961., također pred rasprodanom kućom, prepunim gledalištem i maksimalnom zaradom od ulaznica, dok se vani kod stupova uporno tražila karta više! Razumije se, uspjehu predstave Ode Bolto na ogled pridonijeli su i drugi glumci, u prvom redu dugogodišnji prvaci Josip Bajić, Katarina Bačlija, Eržika Kovačević, ali i drugi.