U povodu obilježavanja stote obljetnice rođenja karmelićanina o. Ivana u Monoštoru, njegovom rodnom mjestu, održana je sveta misa. 

»Dio aktivnosti Udruge građana Urbani Šokci usmjeren je na istraživanje i promoviranje poznatih osoba s ovih prostora iz hrvatske šokačke zajednice, koje su pridonijele afirmiranju šokaštva kroz religiju, znanost, književnost. Nakon Stipana Bešlina, rano preminulog pjesnika, želja nam je bila da se prisjetimo još jednog Monoštorca, o. Ivana Keravina. S obzirom na to da je ove godine stota obljetnica njegova rođenja smatrali smo da je to lijepa prigoda da se prisjetimo o. Keravina, i to u njegovom rodnom Monoštoru u crkvi svetog Petra i Pavla. Misu su koncelebrirali velečasni Goran Vilov, župnik u Monoštoru, i svećenici karmelićani iz Sombora. Na misi su bili i članovi obitelji Keravin, vjernici iz Monoštora, članovi naše udruge i pomoćnik gradonačelnice Ivan Šimunov. Misa je bila pjevajuća, a pjevale su članice ŽPS Kraljice Bodroga i crkvenog zbora. Prije blagoslova pročitan je životopis o. Ivana i prigodna pjesma koju je napisao monoštorski pučki pjesnik Ivan Pašić«, kaže predsjednica UG-a Urbani Šokci Marija Šeremešić. 

 

Utemeljitelj reda u Hrvatskoj

 

O. Ivan od Gospe Karmelske rođen je 9. listipada 1917. godine u Monoštoru. Roditelji su mu bili Marija, rođena Korpić, i Adam Keravin. U rodnom mjestu pohađao je pučku školu nakon koje je, 1936. godine, kao sjemeništarac Dječačkog sjemeništa primljen u karmelićanski red u Somboru. U sjemeništu stanuje i pohađa somborsku gimnaziju. 

»Poslije toga odlazi u novicijat u Poljsku gdje i dobiva ime o. Ivan od Gospe Karmelske. Prve zavjete položio je kao dvadesetogodišnjak, a nakon toga studij filozofije i teologije nastavio je u Haifi na gori Karmelu. U Jeruzalemu je 1942. godine zaređen za svećenika. Na gori Karmel ostao je sve do 1955. godine, a obnašao je dužnosti bogoslova, vikara samostana i poglavara kuće u Jeruzalemu. Iz Jeruzalema se vraća u Sombor i naredne tri godine u tamošnjem karmelskom samostanu bio je odgojitelj i voditelj sjemeništa«, kaže Šeremešić. 

Godina 1958. je godina kada se iz Sombora karmelski red počeo širiti u Hrvatsku, a prvi karmelićanin koji je pošao tamo bio je upravo o. Ivan Keravin. Prvo je radio na utemeljenju ženskog samostana u Hrvatskom Leskovcu, a zatim u Remetama. U Remetama 1959. godine o. Ivan je uspostavio karmelski samostan i župu i bio je  prvi župnik redovnik remetske župe na čijem čelu je ostao sve do 1969. godine. Uz svoj poglavarski i odgojiteljski rad izabran je i za provincijala od 1972. do 1975. godine, te je na Generalnom kapitulu Reda u Rimu sudjelovao u izboru novog generala Reda. Od 1978. godine pa do isteka službe bio je prior karmelskog samostana u Somboru. Posljednje godine svojega života proveo je u samostanu u Remetama, gdje je i umro i gdje je pokopan 1992. godine.

U srcima vjernika

 

U više je navrata u samostanu u Somboru primao delegaciju Pravoslavne Crkve, a događaj je zabilježen u crkvenom tisku, kao i u dijelu društvenog tiska. Uz upoznavanje samostana i crkve, o. Ivan u svom izvještaju, objavljenom u Glasu Koncila, navodi da su među temama razgovora bili karmelićanski način života i rada, kako kod nas tako i u svijetu, te pastoralni rad i duhovno stanje vjernika katolika u Somboru.

Redovnički poziv i svoj red otac Ivan Keravin izuzetno je volio. Kao učitelj sjemeništaraca bio je strog, ali pravičan. 

»Tijekom ljeta, kada u sjemeništu nije bilo nastave, promicao je karmelski red među mladima diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Njegova je zasluga što se broj sjemeništaraca povećavao svake godine. Najveća želja bila mu je da proširi karmelski red i u Hrvatskoj, a ta želja mu se i ostvarila. Otac Ivan Keravin bavio se i spisateljskim i prevoditeljskim radom. Prevodio je s francuskog i talijanskog na hrvatski jezik. Tečno je govorio, osim francuskog i talijanskog, i engleski jezik, a služio se latinskim, grčkim i hebrejskim. Radove je objavljivao u vjerskim glasilima Radosna vijest, Glas Koncila, Subotička Danica, Vrelo života. Oca Keravina u svojim srcima i danas nose njegovi učenici, vjernici, a nadasve njegovi Monoštorci«, kaže Šeremešićeva.