Arhiv tekstova

Onečišćenje prirode kao posljedica proizvodnje hrane je jedan od uobičajenih propratnih efekata poljoprivrede. Ono ima utjecaj na kvalitetu tla, površinske i podzemne vode, na krajobraz, floru i faunu, barem isto toliko koliko i na ljudsko zdravlje. To je samo jedan od razloga zbog kojih zemlje članice Europske unije imaju obvezu poštivati brojne strategije umanjenja rizika koje donosi poljoprivredno onečišćenje. Poznata je, i često banalizirana, istina da »pesticide ne volimo, ali ih jedemo«. Isto tako, koliko god stručnjaci zagovarali gnojenje stajskim gnojivom, sastav stočne balege i osoke, barem isto toliko koliko povoljno, može i vrlo nepovoljno utjecati na kemijske značajke tla i podzemne vode.  No, u kojoj mjeri je tlo zaista onečišćeno, kako se drži stoka na farmama i gospodari stajskim gnojivom i kako se koji akteri u agrobiznisu odnose prema pitanjima smanjenja utjecaja proizvodnje ljudske hrane na okoliš, nije precizno poznato. Stručnjaci su u tome vidjeli mogućnost za suradnju na područjima uz granicu Hrvatske i Srbije, imajući na umu i značaj zajedničkog djelovanja u sprječavanju rizika koje donosi poljoprivredno onečišćenje. 

 

Prijetnje okolišu

 

Povećana uporaba mineralnih gnojiva jedan je od najvećih prijetnji po stabilnost okoliša. Prekomjerna primjena, primjerice, dušika ima za posljedicu njegov gubitak i zagađenje zemljišta, vode i zraka. Ispiranje nitrata iz stajskog gnojiva je veliki izvor onečišćenja, što se naročito odnosi na područja velike gustine stočnih farmi. Spojevi dušika (nitrati) u podzemnim vodama neposredno štete zdravlju ljudi i narušavaju biološku ravnotežu, a ujedno se gubi i vrijedan izvor dušika koji se zatim mora zamijeniti skupim mineralnim gnojivima. 

»Iz tog razloga, u zemljama Europske unije njihova uporaba je strogo propisana i države su obavezne da je kontroliraju temeljem Nitratne direktive«, kaže prof. dr. Marcela Šperanda, profesorica na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku. 

Ona upozorava da su oba područja, u tri županije u istočnoj Hrvatskoj, te Bačka i Srijem u Srbiji, podjednako ranjiva na ugrozu podzemnnih slojeva povećanim količinama minerala, te da su posebno osjetljive općine Ilok, Borovo i Lovas, u Hrvatskoj, u kojima se Nitratna direktiva mora primjenjivati.   

Svojevrsno skeniranje poljoprivrednog onečišćenja bit će ključni dio projekta, i ono će biti urađeno uzimanjem uzoraka i analizom stanja tla, vode, stočarske, ratarske i povrtlarske pro-izvodnje, a napose stanja bolesti ratarskih kultura i povrća, štetnika tla i skladišnih štetnika na cijelom projektnom području u dvije zemlje. Izradit će se i zajednički plan upravljanja cijelom poljoprivrednom proizvodnjom, ali i udžbenici, odnosno priručnici za srednjoškolce i studente agronomije.

Dr. Janko Červensky, voditelj Odjela za povrtlarstvo na Institutu za ratarstvo i povrtlarstvo iz Novog Sada daje primjer aktivnosti u ovom projektu. 

»Promovirat ćemo proizvodnju zdravstveno sigurne hrane na otvorenom i na zaštićenom prostoru, uz naglasak na preventivu razvoja bolesti i pojave štetnika, te preporuke za postupanje ako do njih dođe. I u konvencionalnoj poljoprivredi cilj nije samo količina, nego i sigurnost proizvedene hrane, na što se ne obraća potrebita pažnja«, kaže dr. Červensky, naglašujući značaj prijenosa znanja i vještina o novim tehnologijama u proizvodnji hrane u cilju zaštite okoliša i zdravlja ljudi.

 

Dostizanje održivosti

 

Ovaj projekt ima i ozbiljnije ambicije, kako navode predstavnici organizatora koji ga implementiraju. Cilj, dostizanje održivosti u poljoprivredi, nije lako postići u uvjetima velike potražnje za lako pristupačnom hranom. Iz te potražnje slijedi i ubrzana industrijalizacija proizvodnje hrane, sa svim rizicima. Održiva poljoprivreda, promatrana u duljem razdoblju, unaprjeđuje kvalitetu okoliša, zadovoljava čovjekove potrebe za hranom i vlaknima, ima ekonomsku isplativost i poboljšava kvalitetu života poljoprivrednika, ali i cijelog društva. Je li, uopće, moguće uvažiti ovu udžbeničku definiciju u svakodnevnoj praksi u našem podneblju? Je li moguće pronaći sklad u neusklađenom i nesigurnom ambijentu u kojem selo živi, u kojem se proizvodi i prodaje hrana?

Sandra Zelić, s Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, objasnila je da je ključ u edukaciji. Ona je na konferenciji otvaranja ovoga projekta, održanoj 14. rujna ove godine na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, naglasila da je obrazovanje poljoprivrednika ključno i jedan od glavnih načina da se navedeni cilj postigne. 

»Rezultate koje ćemo dobiti i preporučene nove prakse poljoprivrede prezentirat ćemo na četiri radionice i na okruglim stolovima u Osijeku, Novom Sadu i Županji. Posebno nam je značajna edukacija učenika i studenata, onih koji će biti budući edukatori održive poljoprivredne prakse«, kaže Zelić.   

 

Partneri

 

Projekt »Utjecaj dobre poljoprivredne prakse na zaštitu okoliša u pograničnom području – IMPACT ENVI« financirala je s 570.000 eura Europska komisija, putem Interreg IPA Programa prekogranične suradnje Hrvatska – Srbija. Nositelj projekta je Poljoprivredni fakultet u Osijeku, a partneri su i Fakultet zaštite okoliša Sveučilišta Educons iz Srijemske Kamenice, Obrtničko – industrijska škola iz Županje i Institut za ratarstvo i povrtlarstvo iz Novog Sada. Projekt se realizira od lipnja ove godine do lipnja 2019. godine.

Marko Tucakov