Arhiv tekstova

Sestra Paulina Kovač, redovnica Družbe bačkih sestara Naše Gospe, proslavila je 12. srpnja ove godine u kući-matici ove redovničke družbe (Marianum u Subotici) zlatni redovnički jubilej – pola stoljeća prvih redovničkih zavjeta. Svečana obljetnica bila je u kolovozu ove godine u kući-matici ove družbe, u subotičkom Marianumu. Sestra Paulina boravi od 2013. godine u samostanu u Kanjiži. Rođena je kao Eva Kovač 24. prosinca 1945. u Monoštoru, kao prvo dijete oca Marina i majke Anne (r.  Szentgyörgyi). Eva je osnovnu školu pohađala u Monoštoru. Dana 2. travnja 1962. je ušla u samostan Družbe bačkih sestara Naše Gospe u Somboru. Kao mladu noviciju, poglavarice su je poslale u Đakovo radi učenja katehetike. Dvije školske godine provela je tamo, živjeći među sestrama Svetog Križa. U novicijat je stupila 1966. godine. Nakon toga, 1. kolovoza 1967. zajedno s još tri novakinje, položila je prve redovničke zavjete. Novakinje su tada primile redovnička imena, a pošto je Crkva slavila 1900. obljetnicu mučeništva sv. Petra i Pavla i 50. obljetnicu ukazanja Gospe u Fatimi, nove zaređenice su pri-mile ženske oblike imena apostolskih prvaka i dvoje fatimske djece, te je Evi dodijeljeno ime koje je nosio apostol naroda, sv. Pavao. Dana 4. kolovoza 1973. u Marianumu u Subotici sestre su položile doživotne zavjete. 

Kako ste stupili u redovničku službu? Tko Vas je pratio na putu odaziva na Božji poziv?

Jedan mladomisnik služio  je u selu binacije mlade mise, a ja sam pomislila: da sam muškarac, bila bih svećenik. Pošto nisam išla u školu, išla sam svaki dan na svetu misu. To su roditelji primijetili, pa me je mama, na tatin poticaj, pitala želim li biti časna. Nakon što sam odgovorila da želim, mama me je odvela u Sombor kod sestara, gdje sam dobila upute što treba činiti. Nakon završetka katehetske škole 1965. godine otišla sam u Bač, gdje sam stupila u postulat, kao pripravnica za stupanje u novicijat. Sestra magistra, koja me je s još tri sestre vodila i poučavala u novicijatu, bila je s. Admirabilis Adamek.

Koje ste službe obavljali i u kojim samostanima? 

Od 1967. do 1971. bila sam nakratko u našim samostanima u Bečeju, Molu, Senti (pri župi sv. Franje Asiškog) u Horgošu, a od 1971. do 1975. u Apatinu. Najduže sam bila u našem samostanu u Baču, od 1. listopada 1975. pa do 1. lipnja 2013. godine. U Baču je ujedno bila i najbrojnija zajednica naših sestara, a ja sam posljednja koja je napustila taj samostan i u njemu sestre više ne borave. Kao redovnica sam bila katehistica, sakistanka, zvonarka i kantorica, a kad je bilo potrebno, pogotovo kad sam ostala sama, radila sam i kućanske poslove.

Kako provodite svoje dane u samostanu u Kanjiži? Čime se bavite?

Sada u Kanjiži pečem kruh i peciva, pravim krunice i radim ručni rad sa slamom i prešanim cvijećem. Ovdje sam došla radi rehabilitacije na koju sam bila primorana nakon dva teška prijeloma, prije četiri godine. Zajedno s predstojnicom, s. Sarlotom Vickos, i sestrama, slavimo Gospodina u našoj samostanskoj kapelici Srca Isusova i pomažemo onima kojima možemo biti od pomoći.