Arhiv tekstova

Svatko od nas u sebi nosi uspomene iz djetinjstva, koje s vremena na vrijeme podijeli s bližnjima. Te uspomene, međutim, najčešće i završavaju u tom uskom krugu, osuđene da vremenom izblijede do zaborava ili pak – ako su u trenutku pričanja dovoljno zanimljive i upečatljive – da njihovu autentičnost sve više prekriju novi, dodani slojevi koji se na kraju obično pretvaraju u ono što danas zovemo urbanom legendom.

Autobiografskim romanom Donjodravska obala Drago Hedl uspio je, međutim, od vlastitog djetinjstva napraviti spomenar vremena u kom će se prepoznati ne samo stariji Osječani nego i mnogi njihovi vršnjaci s ovih prostora. Viđen očima djeteta i ispričan u prvom licu jednine ovaj roman čitatelja prosto vuče na periferiju Osijeka u vrijeme kada su obitelji još bile kompaktne i kada su se, svatko na svoj način, i djeca i odrasli znali radovati malim stvarima: od skromne trpeze do zajedničkog slušanja Vesele večeri na radiju. Poput mjesta radnje, i likovi u Donjodravskoj obali su »periferni«: suočeni s nemaštinom, svi oni muče svoju muku i ispomažu drugoga kada je to potrebno, nemoćni ujedno učiniti bilo što značajnije za sebe u srazu s moćnim sustavom. Druga je to polovica pedesetih godina prošloga stoljeća, godina dovoljno udaljenih od Najvećeg Zla koje je čovječanstvo zadesilo u njegovoj povijesti da bi se o njima moglo govoriti kao o poratnim, ali i nedovoljno odmaklih za zarastanje još uvijek svježih rana, što od Drugog svjetskog rata što od sukoba s Informbiroom.

Kao i svugdje diljem bivše Jugoslavije, takvi potresi odrazili su se i na život mirne zajednice na periferiji Osijeka, napose na obitelj Kenig (zapravo, König), čiji je najmlađi član Dado kroničar njihove svakidašnjice koja se iz dana u dan, odnosno iz godine u godinu, gradativno pogoršava. Upravo njihovo njemačko podrijetlo, na koje je posebno ponosna njegova omama (baka Justa), savršeno služi lokalnom špiclovu da im podmeće slučajeve u kojima su im namijenjene uloge sabotera i narodnih neprijatelja, a koje kulminiraju omaminom smrću u zatvoru i očevim robijanjem, što – ranijim »odlascima« Kuštre, Veronike, Juraja, Evice, Stipe... – dovodi i do laganog umiranja Donjodravske obale. A u pozadini gnusoba što ih Špiclov s posebnim zadovoljstvom čini obitelji Kenig krije se zapravo činjenica... Dobro, ako vas ovaj prikaz potakne na čitanje, sigurno ćete saznati.

I ma koliko iz stranice u stranicu bilo očito propadanje jedne obitelji, ali i čitave zajednice s njom, Donjodravska obala je lijepo, gotovo dječje nježno štivo. U njemu je sve onako kako zapravo i je iz dječje vizure: ljubav je ljubav, a mržnja je mržnja – čista i nepatvorena. Pa ipak, ono što ovom romanu daje posebnu čar – nešto poput svake epizode serijala Grlom u jagode ili Balaševićevih stihova o Braci i Ulici Jovana Cvijića u Novom Sadu – jest ta fina crta odavno nestalog građanskog društva, »gospodštine i u siromaštvu«, koju Hedl jednostavno i nenametljivo dočarava gotovo svakom svojom rečenicom, a koja se podjednako odnosi i na dobroćudnog učitelja Janka Malevića (istina, sklonog kapljici više) i na prodavačicu Elzu i na »kvartovne otpadnike«, braću Bilek, kao lokalne vrste »straha i trepeti« koju je nekoć imala svaka gradska četvrt. Već spomenuti Špiclov sa svojom opakom a presudnom ulogom u romanu, te zastavnik Trendo, univerzalni su protolikovi državnog ološa kojima su moć i nasilje način na koji se utjeruje ljubav prema domovini. Stoga vjerojatno i najdublji dojam u ovom romanu ostavlja činjenica da Dado (zapravo Hedl) – iako bi za to mogao imati mnoštvo razloga – nikoga i ni za što ne optužuje, što mu daje nevjerojatno humanu, gotovo iskonski kršćansku, crtu.

Na kraju ovog nadasve blagog, ali potresnog romana nalazi se i zbirka fotografija Drage Hedla i njegove uže i šire obitelji iz vremena opisanog djetinjstva, Rječnik Donjodravske obale (toliko prepoznatljiv i u ovim krajevima, a opet i toliko specifičan), te mapa Donjodravske obale (sa starim i novim imenima ulica) zaradi lakšeg orijentiranja tijekom praćenja radnje u romanu. Značaj ovog naizgled lokalnog »isječka iz vremena« prepoznali su i Ministarstvo kulture Hrvatske, te Grad Osijek koji su financijski pomogli objavljivanje knjige. Za koju se svakako vrijedi potruditi da ju se nabavi ili se strpjeti do Interlibera kada se može kupiti uz popust.