Arhiv tekstova

Zahvaljujući (za to vrijeme) vrlo dobroj prometnoj povezanosti s inicijalnim destinacijama, raznovrsnoj ponudi i prirodnim datostima te razvoju građanskog društva, Palić je izrastao u jak turistički centar tadašnje monarhije. Razvoj turizma na Paliću od 1880. do 1914. godine primjer je uspješnog i smišljenog spoja banjskog turizma i sporta.

Nesumnjivo, Palić je prvo stekao banjsku reputaciju, i to zbog ljekovitih svojstava jezerske vode, a kasnije će se utvrditi i mulja, što je u neposrednoj vezi sa samim nastankom jezera koji datira čak iz Ledenog doba, iz vremena taloženja lesa i pijeska. Voda jezera ne potječe od izvora, već najvećim dijelom od voda kiša koje su proticale manjim vodotokovima ili su se kapilarno slivale u, radom vjetra, nastalu udolinu – korito jezera, zahvaljujući nagibu terena (od sjeverozapada k jugoistoku), upijajući natrij klorid (NaCl) nataložen na dnu nekadašnjeg Panonskog mora. Tako je voda jezera postala kaustična. Gyula Szelesi u studiji Izumiranje i obnova jezera Palić kaže, među ostalim, sljedeće: »Teško je danas pronići u sve nijanse stvaranja jezera, ali je izvjesno da su vjetrovi, pokreti voda, nagib zemljišta prema jugoistoku i drugi prirodni (podvukao A. Dunđerski) faktori utjecali na to da je na granici između lesa i pijeska – nastalo jezero.« 

 

Tvornica sode

 

Slana voda je osnov na čemu je počela »turistička« historija Palića. Da je voda jezera bila slana, govore i pisani podaci iz ne tako davne prošlosti. Na istočnoj obali jezera, 28. rujna 1697. godine, poslije bitke kod Sente, ulogorila se vojska Eugena Savojskog, a o mjestu logorovanja u bečkom Ratnom arhivu (Kriegsarchiv) čuvaju se dva crteža. Na njima nema imena jezera Palić ni naznake postojanja nekog naselja na obali, ali označavaju mjesto koje predstavljaju kao »vodu koja se sakupila poslije kiša«. Salinitet vode je uzrok izuzetno slabe naseljenosti obale jezera i u ranijim periodima. Nekada je voda bila toliko alkalna da nije pogodovala flori i fauni. Stanovništvo je vodu Palića koristilo za napajanje ovaca i natapanje kudjelje, kao i za bijeljenje platna i pranje rublja jer je toliko bilo puno lužine. 

Glavni liječnik tadašnje Bačko-bodroške županije (Bács-Bodrog Vármegye) Johann Gottfried Liebetraut najzaslužniji je što se Palić aktivirao kao lječilište. On je 1780. godine gradu Subotici predao projekt u kome je razradio sustav dobijanja sode iz vode jezera, a istovremeno je uporno ukazivao i dokazivao Gradskom senatu na veoma snažnu ljekovitu moć zagrijane jezerske vode. Poučen i iskustvima lokalnog stanovništva, predložio je izgradnju banje. Grad je prihvatio projekt, ali zbog nedostatka sredstava nije realiziran, već je jezero prepušteno Libetrautu na 10 godina da sam ostvari svoje zamisli. Tvornica sode proradila je 1782. i može se smatrati prvim industrijskim objektom na teritoriju grada Subotice. 

 

Prvi objekti

 

Gradski senat prvi put ozbiljnije razmatra ljekovitost vode 1833. godine i donosi odluku zabrane napajanja stoke, natapanja pamuka, konoplje i kože kao i pranje rublja. Na sjevernoj obali 1840. pošumljava se 12 hektara i zabranjuje se jahanje i vožnja kola u parku. Prvi stalni banjski objekti izgrađeni su 1845. a toplo kupatilo1850. godine. Mulj se u ljekovite svrhe koristio od 1863. Nastankom banje, počinje intenzivniji razvoj kupališta. Grade se posebne gostinske sobe i kuće, ljetnikovci i vile imućnijih veleposjednika a Palić dobija banjskog liječnika i inspektora. Subotički arhitekt János Skultety jedan je od onih koji su stvarali imidž Palića kao kupališta. Za njegovo ime vezuju se projekti nekoliko znamenitih palićkih vila i objekata izgrađenih u pretprošlom vijeku, a postoje i danas, kao što je bivša glavna zgrada kupališta (danas garni hotel Park s četiri zvjezdice) iz 1860. Bila je namijenjena imućnijim gostima i pružala za to doba visoki komfor. Za goste manje platežne moći 1853-54. izgrađen je hotel Trščara s karakteristikama lokalne narodne arhitekture. U to vrijeme banja je raspolagala sa 76 soba za bolesnike. Bruto prihod 1853. iznosio je 954 forinte i 34 krajcare, a već naredne 2512 forinti i 37 krajcara!  

Na osnovu balneoloških istraživanja i analiza, sve razvijenije turističke ponude i značaja destinacije, Savjet ministara Monarhije 17. studenog 1899. proglašava Palić banjom. Bio je to novi poticaj za dalja ulaganja u kvalitetne smještajne kapacitete, te je 1903. godine izgrađen Veliki hotel (Nagyszálló), danas depandans Jezero kategoriran s četiri zvjezdice. Hotel je u potpunosti obnovljen 1983. zadržavši autentični izgled. Arhitekt Ivan Romić je za projekt rekonstrukcije hotela osvojio prestižnu Borbinu nagradu za arhitekturu za tu godinu.

Dobijanjem statusa banje, Paliću je omogućeno da zakorači u sljedeću fazu prosperiteta koja će razvojem sportskih aktivnosti i infrastrukture omogućiti »zlatno doba«  turizma Palića.

(Nastavit će se)