Arhiv tekstova

Veliki dio objekata koji još uvijek postoje u Srijemu vlasništvo je obitelji Pejačević, poput Zavičajnog muzeja, rimokatoličke crkve, župnog dvora u Rumi, ljetnikovca Pejačević u Jarkovcima s početka 20. stoljeća. Za Pejačeviće se zna da su osnivači Rume i da je zahvaljujući njima ovaj grad carskom poveljom od 1747. godine dobio status trgovišta s pravom održavanja vašara. 

No, ono što je manje poznato to je koliko su članovi ove obitelji arhitektonski bili aktivni, kako u Srijemu tako i u Bačkoj. Centar za istraživanje i promociju kulturnog naslijeđa HariTag iz Inđije, koji se bavi istraživanjem kulturnog naslijeđa prvenstveno na području Srijema, u ožujku je započeo s realiziranjem projekta Tragom baštine Pejačevića koji financira Ministarstvo kulture i informiranja Srbije, upravo s ciljem da se kreiranjem interaktivne digitalne mape interpretira i promovira naslijeđe plemićke obitelji Pejačević na teritoriju Vojvodine, s fokusom na Inđiju, Jarkovce, Putince, Rumu, Bač i Tordu.

 

Suradnja s lokalnim zajednicama

 

Ideja za realiziranjem samog projekta potekla je od povjesničarke umjetnosti i menadžerice u kulturi Dušanke Gojić, rođene Jarkovčanke: 

»S obzirom na to da sam rođena u Jarkovcima, gdje se i nalazi Ljetnikovac grofa Petra Pejačevića, potekla je ideja da se napravi jedna jedinstvena mapa koja bi objedinila sve te spomenike koji su sačuvani danas na teritoriju Vojvodine. Tijekom našeg istraživanja otkrili smo da su Pejačevići osnovali i današnje selo Tordu i da su tamo podigli crkvu. Projekt se sastoji iz nekoliko faza. Prva faza je bila istraživačka, gdje smo istraživali klasičnu literaturu, arhive, komunicirali smo sa zavodima, muzejima, dok je druga faza bila obrada svih prikupljenih podataka, kao i rad s lokalnim zajednicama s obzirom na to da su one dragocjeni izvor informacija. Treća faza se sastoji iz izrade interaktivne digitalne mape i zamišljeno je da to budu zanimljiva grafička rješenja: 3D prikazi, tekstovi, fotografije, video zapisi i da sve to prikažemo na jedan atraktivan, zanimljiv način koji će prvenstveno biti namijenjen mlađoj populaciji. Na taj način želimo skrenuti pažnju naročito na spomenike koji nisu pod zaštitom. Na prvom mjestu tu je i njemačka evangelička crkva u Putincima koja je zaista ugrožena i čiji je opstanak doveden u pitanje«, navodi Dušanka Gojić. 

Od arhitektonskih objekata Pejačevića poznati su katolička crkva i Zavičajni muzej u Rumi, rimokatolička crkva svetog Petra u Inđiji, ljetnikovac u Jarkovcima, a sačuvani su i grob baruna Đure Pejačevića u franjevačkom samostanu u Baču i crkva u Tordi: 

»Mislim da uspomene na Pejačeviće ne čuvamo dovoljno, u onoj mjeri koliko je ta obitelj ustvari zaslužna. Za mnoge zgrade u Vojvodini se ne zna da su pripadale njima. Također mislim da većina ljudi u Inđiji ne zna da su Pejačevići bili ktitori katoličke crkve, kao ni da je Ljetnikovac u Jarkovcima pripadao grofu Petru Pejačeviću«, kaže sugovornica.

 

Objekt sa zanimljivom poviješću

 

Stari ljetnikovac Moja volja grofa Petra Pejačevića smješten je na obali jezera u Jarkovcima. Izgrađen je početkom XX. stoljeća i njegova prvobitna namjena bila je povremeni boravak i odmor obitelji Pejačević: 

»Objekt je poznat kao ljetnikovac grofa Petra Pejačevića, međutim on to po svojoj namjeni nije bio. Mjesto se nekad zvalo Moja volja i to je bila pustara u okviru rumskog vlastelinstva koje je Pejačević nastanjivao i gdje je izgradio sve ove objekte, tako da je ljetnikovac zapravo bila upravna zgrada te pustare i taj objekt ima bogatu i zanimljivu povijest. Tu je rođen prvi akademski slikar Inđije Oskar Zomerfild čija se kuća nalazila na susjednom uzvišenju. Između dva svjetska rata tu se nalazio i dom slijepih djevojaka koji je bio zaštićen od njenog visočanstva kraljice Marije. Kasnije je, poslije Drugog svjetskog rata, tu osnovana i škola«, kaže Dušanka Gojić. 

Na žalost, na objektu danas ne postoji obilježje da je objekt u Jarkovcima pripadao Pejačevićima: 

»Mi bismo voljeli da se tu postavi neka ploča i ukoliko dobijemo sredstva, to ćemo i uraditi. Protok vremena je učinio svoje i zgrada je u jako lošem stanju. Nije poštovan kredibilitet starijeg objekta, tako da je stradao i prelijep fasadni ukras koji se tek u tragovima nazire.«

 

Jedinstvena mapa u regiji

 

Iz Centra za istraživanje HariTag ističu da su voljni za suradnju s Hrvatskom na ovakvim i sličnim projektima: 

»Mi bismo to jako voljeli i radimo na tome. Zbog toga smo se prijavili na seminar koji organizira Desk kreativne Europe i Srbije i ideja je da se napravi jedna jedinstvena mapa koja bi povezala sve te zemlje i objedinila objekte u njima i prikazala ih. To je zaista izuzetno vrijedno i bogato spomeničko naslijeđe. Tu su Bugarska, Srbija, Hrvatska, Mađarska, pa čak i Austrija. Ono što bih također dodala jest da potencijala za projekte ima na cijelom teritoriju Srbije. To su multietnička i multinacionalna bogatstva koja danas koriste i različite zajednice, kako srpska tako i hrvatska, njemačka i mađarska«, ističe ona.

Prema planu Centra za istraživanje i promociju kulturnog naslijeđa HariTag, jedinstvena mapa trebala bi biti završena koncem listopada, dok će predstavljanje biti održano u studenom u vidu radionice s djecom u lokalnim školama.

S. Darabašić