Arhiv tekstova

Restitucija ili povrat imovine nacionalizirane nakon Drugog svjetskog rata trebalo je biti ispravljanje višedesetljetne nepravde, ali ovaj proces ni nekoliko godina poslije donošenja zakona nije ni izbliza pri kraju, jer je isplata obeštećenja za oduzetu imovinu odgođena za prosinac 2018. Bivši vlasnici bit će obeštećeni obveznicama s rokom dospijeća od 12 godina. 

 

Čekanje dugo 12 godina 

 

Vraćanje oduzete imovine nekadašnjim vlasnicima i njihovim potomcima poslije društvenih promjena u Srbiji najavljivano je kao prvi zakon koji će donijeti nova, demokratska vlast. Umjesto donošenja najavljenog zakona o restituciji usvojeno je nekoliko drugih zakona koji su praktički omogućili privatizaciju nacionalizirane imovine pretvarajući vrijednu državnu imovinu u privatno vlasništvo. Konačno, Zakon o vraćanju oduzete imovine poslije nekoliko verzija koje su tek stigle do faze nacrta zakona, usvojen je 2011. godine, dakle 11 godina od danog obećanja da će vraćanje oduzete imovine  biti prvi zakon  nove, demokratske srbijanske vlasti. Po slovu tog zakona pravo na vraćanje oduzete imovine imaju fizičke osobe ili njihovi nasljednici, zadužbine odnosno njihovi pravni sljednici, te strani državljani, ali samo pod uvjetom da postoji načelo reciprociteta. Ako imovinu nije moguće vratiti, bivši vlasnici bit će obeštećeni. Tako kaže slovo zakona. A kako  restitucija izgleda u praksi najbolje znaju oni koji su krenuli u bitku za svoju imovinu. Od obilaska arhiva, katastara, sudova, a ta bitka za dokumentaciju uglavnom se dobivala uz angažiranje odvjetnika. Krajnji rok za podnošenje zahtjeva za oduzetu imovinu istekao je ožujka 2014. godine i svi koji su promašili taj rok ostat će bez svoje djedovine. 

I dok se vraćanje imovine u naturi, bez obzira na poteškoće, ipak pomjerilo s mrtve točke, vlasnici one imovine koja ne može biti vraćena u naturi načekat će se pravde. A to čekanje otegnut će se na čak 12 godina. Počevši od kraja naredne godine. Kako je iz Agencije za restituciju najavljeno, maksimalni iznos koji će vlasnici moći dobiti za svoju imovinu je 500.000 eura, bez obzira na tržišnu vrijednost te imovine. Ravnatelj Agencije za restituciju Strahinja Sekulić kazao je da će imovina biti nadoknađena u iznosu koji je manji od vrijednosti te imovine, jer ni jedna država u svijetu, bogatija od Srbije, nije bila u mogućnosti građanima isplatiti nadoknadu u stopostotnom iznosu. Prema Sekulićevim riječima Agencija za restituciju utvrđivat će koja se imovina ne može vratiti u naturi, a Porezna uprava će procijeniti vrijednost imovine sukladno s kriterijima prijenosa apsolutnih prava. Koeficijente na osnovu kojih će se izračunavati visina obeštećenja odredit će Vlada Srbije imajući u vidu da je već zakonom predviđeno da se za restituciju iz proračuna može izdvojiti maksimalno dvije milijarde eura. Obeštećenje će dobiti između 25 i 30 posto građana koji su podnijeli i kojima su prihvaćeni zahtjevi za restituciju.

 

Korupcija koči pravednu restituciju 

 

Međutim, ovakvo rješenje nije prihvatljivo za Mrežu za restituciju koja traži izmjene zakona i najavljuje da će se ovih dana pismeno obratiti i premijerki Vlade Srbije i predsjedniku države. 

»Nas zanima samo vraćanje imovine u naturi. Tamo gdje ne može biti vraćena imovina koja je oduzeta može se ići u zamjenu. To za državu ne bi trebao biti problem jer državne imovine ima mnogo više nego što potražuju bivši vlasnici. Mi apsolutno inzistiramo na izmjeni zakona. Isuviše se dugo odugovlačilo s tim izmjenama, a nema ni jednog razloga da se te zakonske izmjene ne nađu vrlo brzo u skupštinskoj proceduri. Mi tražimo da se zakon izmijeni tako da se omogući supstitucija u najširem smislu. Znači ako se ne može vratiti stan, može se vratiti poljoprivredno, šumsko ili građevinsko zemljište koga Srbija ima u izobilju i mogla bi namiriti ne jedan puta nego stotinu puta sve bivše vlasnike. Novca nema i ne treba ga izdvajati za restituciju. Mi ćemo kao Mreža za restituciju uputiti inicijativu i nadležnim ministarstvima i predsjednici Vlade, ali i jednu obavijest predsjedniku države, iako to nije njegova formalna nadležnost, da su izmjene Zakona o restituciji jedan od najefikasnijih vidova smanjenja javnog duga i umanjenja moći neformalnih grupa, koje su moćne bile i ranije, ali nažalost njihova moć postoji i dalje. Tu mislim na moć nekadašnjih socijalističkih direktora koji sebe danas nazivaju gospodarstvenicima. Birajući između njih i građana Srbije ja mislim da dileme ne bi trebalo biti«, kaže predsjednik Mreže za restituciju Mile Antić.

Antić podsjeća da je u Zakonu o restituciji iz 2011. godine predviđena mogućnost vraćanja imovine u naturi i obeštećenje, jer je tadašnja vlast, iskreno ili neiskreno, bila opredijeljena za europske integracije, pa je zbog interesiranja EU usvojen takav zakon u kome je previđeno vraćanje u naturi. »Da nije bilo tog interesiranja EU i Europske komisije u zakonu ne bi ni bilo odredbi o vraćanju imovine u naturi, već samo obeštećenja. Međutim, restitucija u naturi je moguća i za nas jedino prihvatljiva, jer država Srbija u svom vlasništvu ima najmanje 650.000 hektara poljoprivrednog zemljišta. Vjerojatno je to i više, ali je to zemljište sakriveno. Dakle, postoji državna imovina kojom bi se mogli obeštetiti bivši vlasnici«, kaže Antić i dodaje kako je nedopustivo da teret restitucije padne na građane Srbije koji bi trebali izdvajati sredstva za restituciju, a  sve to da bi oni koji koriste državnu imovinu postali još bogatiji i bahatiji. »Proračunski fond za restituciju koji na papiru postoji godinama, nema sredstava za bilo kakve isplate a dodatna izdvajanja i povećanje javnog duga zbog restitucije je apsolutno neprihvatljivo za interese građana Srbije, same države i potražioce«, kaže Antić.

U Mreži za restituciju najavljuju da će intenzivirati brigu o državnoj imovini, s obzirom na to da oni koji su za to zaduženi nisu u stanju to raditi. 

»Kroz tu brigu i sprječavanje zlouporabe mi ćemo biti najveća smetnja onima koji su u vlasti, a na neki način su uključeni u zlouporabe s državnom imovinom«, kaže Antić i još jednom naglašava da je za bivše vlasnike jedino moguće rješenje vraćanje oduzete imovine u naturi, a tamo gdje se ne može vratiti ono što je oduzeto obeštećenje nekom drugom nekretninom.

Zlata Vasiljević