Arhiv tekstova

Darko Rundek je nedvojbeno jedna od najvećih glazbenih osobnosti u takozvanoj ex-yu regiji. Po struci službeno kazališni redatelj, glazbenu karijeru započeo je krajem sada već dalekih 70-ih godina u novovalnom Haustoru. Ova zagrebačka skupina, koja je djelovala do 1990., obilježila je jugoslavensku rock glazbu s četiri albuma i hitovima poput Uzalud pitaš, Ena, Šejn, Moja prva ljubav… Kvaliteti i veličini Rundekovih pjesama svakako pridonosi i njegovo bogato iskustvo rada u području primijenjene glazbe (kazalište, radio, film). 

Rundek je još uvijek aktivan, a ove godine slavi dva desetljeća svoje solističke karijere, odnosno od objavljivanja svojeg prvog solo albuma Apokalipso, koji je naša ovotjedna preporuka. Apokalipso je nastavak njegovih istraživanja i opsesija iz vremena skupine Haustor, od interesa za tzv. world music do umjetnički visoko kvalitetnih tekstova (poezije). Neke od numera su se i trebale naći na posljednjem albumu Haustora koji nikada nije dovršen. Ipak, ploča posjeduje jasan odmak od novovalnih vremena i predstavlja početak jedne nove ere u Rundekovom stvaralaštvu. 

Apokalipso predstavlja Rundekov »ironičan i poetski osvrt na post-komunističku eru«. Na glazbenoj razini opisan je kao »kaleidoskop različitih stilova«, te stoga ni ne čudi što je njegova realizacija okupila dvadesetak eminentnih glazbenika. Album je imao odličan prijam i kod publike i kod kritike; nagrađen je s pregršt glazbenih nagrada – pet Porina i četiri Crna mačka, što ga čini najbitnijim glazbenim izdanjem te godine u Hrvatskoj. Slušan je dakako bio i u ostalim ex-yu republikama, zahvaljujući piratskim izdanjima.

Naslovnu pjesmu Apokalipso odlikuje balkanski ritam od sedam osmina te moćan refren s puhačima. U jednoj od strofa Rundek pjeva: »Apokalipso sviraju / crni i znojni anđeli / s cvijetom u kosi / ritam te nosi / dobit ću sve što zaželim«. Pjesma je u međuvremenu postala klasik te je danas uredno možete čuti i na repertoarima tezgaroša uz hitove Riblje čorbe, Azre ili Bijelog dugmeta. Album ima ukupno 12 numera, a od njih valja spomenuti kabaretsko-šaljivu Uajdalalaj, mediteransku More, more, eksperimetom obojene Štrajk željezničara i Za nas, na tragu Apokalipsa skladane Crne duhove, atmosferičnu Grane smo na vjetru, vrhunsku jazzy baladu Señor (s antologijskim stihovima: Ti samo stavi vrč na stol / naša se radnja zbiva kasnije) do završne dursko-opuštajuće Theme 58. U pitanju je zanimljiva glazbena odiseja koja nas vodi kroz koloplet različitih melodija i raspoloženja. Istodobno tužna i duhovita.

Inače, u povodu 20 godina od izlaska albuma Apokalipso, Rundek je objavio novo, remasterizirano izdanje pod nazivom Apocalypso, koje se dobiva u box-setu s do sada nikada objavljenim albumom grupe Haustor Dovitljivi mali čudaci i njegovim albumom U širokom svijetu iz 2000. godine uz knjižicu s neobjavljenim fotografijama i tekstovima. »Sigurno vam je upalo u oči da se ovaj album, koji izgleda isto kao prije 20 godina, ne zove više Apokalipso, nego Apocalypso. Zašto? Da se naslov albuma odmah tako pisao, možda bi bilo jasno da se radi o kovanici između propasti svijeta (apokalipsa) i veselog karipskog ritma (calypso). Apocalypso je ples nakon propasti. Ili možda u propasti? Posljednji ples na plaži Trinidada, dok se iz oceana diže atomska gljiva? Radostan i sjetan...«, kazao je Rundek u intervjuu za Jutarnji list govoreći o Apokalipsu s distance od dva desetljeća.

Reizdanje albuma prati i glazbeno-scenski spektakl Apocalypso Now s kojim Rundek nastupa diljem regije. Nakon zagrebačke premijere, u ovoj postavi i s ovim konceptom Rundek je ljetos održao veoma zapažene koncerte u Beogradu (preko 10.000 ljudi) i Nišu. Čini se da 61-godišnji bard ima još što za ponuditi o čemu, osim njegovih nastupa, svjedoči i snimljenih šest solo albuma od kojih je posljednji, naslovljen Mostovi, objavio prije dvije godine. U iščekivanju nekog novog ostvarenja, slobodno se vratite na Apokalipso koji je, bez obzira na protok vremena, veoma slušljiv i aktualan. Ukoliko smo vas zaintrigirali, lako ga možete preslušati i na youtubeu.