Arhiv tekstova

Pouka i poruka starca

Ovih dana se kršćanski svijet, napose katolički, sjeća prijatnog iznenađenja kada je na Petrovu stolicu sjeo, nakon puno stoljeća, papa ne Talijan i k tome još Slaven, Poljak. Taj izbor izazvao je burno oduševljenje i probudio velike nade. Međutim, ovaj starac je nadmašio sve razloge oduševljenja i sva nadanja. Znak je koji sada, kao bolesni starac, poručuje. Prije nego bih tu poruku pokušao istaći, evo, kako Tiskovni ured Vatikana komentira ovu godišnjicu.

PROSLAVLJENA OBLJETNICA: »Habemus Papam……. Cardinalem Wojtyła« Bio je to kardinal Pericle Felici, koji je 16. listopada 1978. u 18.45 sati, objavio izbor kardinala Karola Wojtyłe za novoga papu, Ivana Pavla II. Dvadeset šest godina poslije Sveti Otac ovu obljetnicu slavi u sabranosti, klečeći pred Bogom, kako bi Njemu povjerio prošlost, sadašnjost i budućnost svoje službe, odnosno sve ono što je uspio učiniti za opću Crkvu, kao i ono što još ima na srcu. Dok su međunarodne vlasti i ustanove svih pravaca i vjerovanja, zajedno s jednostavnim vjernicima, još dan prije uputili u Vatikan mnoštvo čestitki, Sveti je Otac 16. listopada dan proveo u osobnoj molitvi i slavlju s najužim suradnicima. Cijeli je današnji dan Sveti Otac posvetio Bogu – kazao je u razgovoru za Radio Vatikan Joaquín Navarro-Valls, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice. Na ovaj dan, kao prethodnih godina tako i danas, Papa je služio dvije Mise – jednu ujutro, kao zahvalu Bogu ne samo za ove godine papinstva, već iznad svega za sve ono što se učinilo u ovih 26 godina u cijelome svijetu. U poslijepodnevnim satima, otprilike u vrijeme kada je Karol Wojtyła bio izabran za papu, oko 18.00 sati, Sveti Otac služi drugu Misu, uvijek u svojoj privatnoj kapelici, kako bi Bogu stavio na raspolaganje ono što On želi za budućnost: programe, inicijative, te budući pastoralni rad. Osvrnuvši se potom na čestitke, Navarro-Valls je kazao kako one stižu iz cijeloga svijeta, od svih važnih ličnosti i institucija. Osim toga, stiglo je na tisuće čestitki iz naroda, od katolika i nekatolika, a i od onih koji nisu kršćani, a u kojima zahvaljuju Papi posebice zbog njegovoga naučavanja o određenim temama poput mira, obitelji, dijaloga, snošljivosti i ljudskoga dostojanstva. Na novinarovu primjedbu, kako se početak 27. godine papinstva podudara s početkom Godine Euharistije, Navarro-Valls je kazao, kako je riječ o važnoj, središnjoj temi kršćanske vjere, za koju Papa želi da se u čitavoj Crkvi živi s posebnom pobožnošću i sviješću o središnjem položaju Euharistije u kršćanskome životu. U čast Svetoga Oca, i u njegovoj nazočnosti, u Dvorani Pavla VI. Zbor ruske vojske održao je poseban koncert. Sveti je Otac zahvalio svima koji su sudjelovali u ostvarenju toga umjetničkog događaja. Hvala za sve ovo, dragi prijatelji iz Zbora i Orkestra ruske vojske – kazao je Papa te dodao kako je putem tradicionalne glazbe, pjesama i plesova prikazan folklorni program u kojemu se odražava otvorena narav plemenitoga ruskog naroda. Sveti je Otac potom zazvao zaštitu Majke Božje Kazanske, čija je ikona nedavno vraćena u Rusiju.

SLUŽBA JE ŠANSA ZA SURADNJU: U nedjelju je za vrijeme Angelusa Papa podsjetio na međunarodni Euharistijski kongres koji se završavao taj dan u Guadalajari, u Meksiku i rekao: »Tjedan dana se Euharistija slavila i poštovala kao ‘svjetlo i život za novi milenij’. ‘Svjetlo’ zato što Kristovo prisustvo, koji je Svjetlo svijeta, isijava snažno iz euharistijskog misterija. ‘Život’ zato što u euharistiji Krist, koji je kruh života, daje sebe nama.« Zahvalio se također na čestitkama i dok je zazivao Božji blagoslov na sve čestitare i prisutne, preporučio je sebe Bogu, u zagovor Blažene Djevice Marije i zatražio trajnu Božju pomoć za plodno obavljanje svoje službe u Crkvi.
    U čemu je poruka? Ponajprije mi se čini vrlo znakovito što Papa od sebe i svoje službe ne gradi mit. On se povlači u osamu s najbližim suradnicima, razmišlja i moli. U naše vrijeme događaju se razne i raznolike promjene. Odlučuje se. Planira se budućnost. Neka nam Papina poruka – načina slavljenja – potakne srce da kod svake osobne ili kolektivne odluke nađemo vremena povući se u osamu, naći suradnike i razmatrati u zahvalnosti budućnost. Papa je služio jutarnju misu u kojoj je zahvaljivao i večernju u kojoj je prepustio svoje planove Bogu. Kako bi bilo veliko iznenađenje kad bi ljudi u društvenim djelatnostima, napose odgovornim službama društva, znali »ujutro« zahvaljivati za povjerenje koje su dobili, a »navečer« staviti svoje planove pred Boga. Duhovna moć kojom zrači Ivan Pavao II. plijeni sve, a najviše mlade, upravo je ta njegova relacija zahvalnosti, povjerenja, otvorenosti i stavljanja sebe na raspolaganje. Zar mislite da bi mi bili neprihvaćeni ili manje cijenjeni, ako bismo se stavili takvom duhovnošću na raspolaganje? Poruka je dakle vrlo jasna. Ni jedna služba u društvu nije postament za »tkanje« mita o sebi, ali svaka služba, pa i ona najobičnija je šansa za suradnju, suodgovornost, svjedočanstvo suživota i tako sigurno doprinos boljemu sutra. Tako starac, nemoćan i bolestan, još uvijek doprinosi boljoj budućnosti sutra nego mnogi zdravi, baš radi onih spomenutih razloga koji su i iz ove godišnjice ostali kao poruka. Neka je blagoslovljen i godišnjice svih onih koji su primili odgovornost za druge!