Arhiv tekstova
Odranjivanje svilene bube
U Bačkoj se svilogojstvo javilo u šezdesetim godinama XVIII. vika, a 1797. godine skoro sva su veća naseljena mista dobila uputstvo o odranjivanju sviloprelaca, a učitelji u škuli učili dicu kako se odranjiva svilena buba. Zato su u školskim avlijama morali zasaditi najmanje šest dudovih mladica. Posle 1815. godine bilo je teško naći i jedno misto u županiji bez dudare (rasadnik dudovih mladica.)
Godine 1850. Pavle Antunović, purgermajstor Subatice (Theresiopel), izveštava da je kod privatnika i na javnim mistima raslo nikoliko hiljada dudovi sadnica, koja onda još nisu sva hasnirana za svilarstvo. Subatica je imala dudaru s nikoliko hiljada mladica koje su onda prodavane građanima po cini od od tri krajcare za komad. U to vrime vlast je o svemu vodila računa, pa je tako sačuvan podatak da je u palanačkom srezu raslo 44.560 dudovi stabala sposobni za svilarenje, a u općinskim dudarama su odranjivali 86.052 mladice do šest godina starosti.
POSO ZA BUNJEVCE I SRBE: Godine 1852. u somborskom upravnom području, di je spadala i naša varoš, bilo je 220.312 dudovi sadnica, od koji je više od 98.000 bilo na imanjima privatnika. Sombor je imo nikoliko dudara., a na 11,5 jutara odranjivali su po 4.000 dudovi sadnica. Godine 1853. u bajskoj dudari su odranili 13.650 sadnica na 12,5 jutara zemlje. Te godine je u 18 općina Bačke na površini od 19,5 jutara bilo je 33.884 sadnice. Svako općinsko misto je imalo svoju dudaru, ko na priliku u Baču je bila na površini od 2 jutra i 800 kv. fati.
U županiji Bač-Bodrog su 1840. počeli s odranjivanjem svileni buba, a s tim su se najpre počeli bavit Bunjevci i Srbi. Prema zauzimanju Državne direkcije za odranjivanje svileni buba (Országos Selyemtenyéstési Felűgyelőség) izmed 1880. i 1894. godine su u županiji posadili 326.022 dudova. Godine 1880. u županiji se odranjivanjem svileni buba bavilo 76 obitelji, a već 1894. u 129 općina tim se poslom bavilo 27.310 obitelji i proizveli su 387.383 kg. kokona (sviločaura) il ukupno jednu trećinu ukupne državne proizvodnje. a 1907. godine u županiji se tim poslom bavilo 21.406 obitelji i ukupno su prodali 433.775 kg. kokona.
Bajmačanin Marijan Jurić je bio na glasu ko proizvođač galeta (sviločaura) sridinom XIX. vika, spado je med najpoznatije proizvođače bajskog komesarijata.
VAŽNA IZVOZNA ROBA: Odranjivanje svileni buba je sezonski poso, zahtiva tušta lakog, zato i jeptinog ljudskog rada, nji su odranjivali na tavanu, u ambetušu pa i u sobama. To je sezonski poso, njim se najviše bavila sirotinja jel su ga mogla radit i stara i druga čeljad nesposobna za teži poso. Gusine najbolje rastu ako se rane friškim (svežim) dudovim lišćem, kojeg časkom prožderu, a što više rastu sve su nezasitije. Branje lišća je zdravo pipljiv poso, s tim su se najviše bavila dica jel su se lako uspentrali na dud, a teško pokretna, starija i za drugi poso nesposobna čelj-ad su se bakćali oko ranjenja buba, pomagali su njim da se učaure. U kovčeg di su ji ranili naređali su rašljasti grančica oko koji su se narasle gusine umotale u kokon. Čim su vidili da se gusina umotala u kokon skuvali su ga u vriloj vodi, uništili bubu da se ne priobrazi u lepura koji bi, da izleti, prigrizo kokon i svilenu nit iskomado, bila bi neupotrebljiva.
Iz kokona se nit lako odmotava i više nji upletu u jednu jaku nit od koje se tka tkanina, ona je jaka, dugačka 600-900 meteri.
Iz pismena se zna da je 1852. godine u novosadskom kraju odranjeno 19.600 funti (1 funta = 0,5 /0,45/ kila) kokona koje je kupila svilara u Palanci za 14.850 forinti i 40 krajcara, a od te količine je dobijeno 1.460 funti čiste svilene niti.
Svilarstvo je bilo jedno važni izvoz-ni roba Austro-Ugarske. Svilene niti su najpre priradili (upreli) u Beču, a otaleg je izvozili najviše u Italiju i Francusku.
Kadgod su radile svilare u Apatinu, Novom Sadu, Palanki, Somboru, Bečeju…
Za vrime II. svitskog rata da zaradimo koju sitnu paru tušta nas dice smo se bavili odranjivanjem svileni buba, lišće smo brali sa dudova u sivačkom i somborskom putu. Čaure smo odnosili i pridavali (prodavali) u ondašnji »gubođar«, posli je ta zgrada na sprat bila »Željezničarov« pogon, nuz današnji »Ornament«.
HASNA OD DUDOVINE: Dudovo drvo, dudovina, je dugovično, tvrdo, žilavo i ne puca. Hasnirali su ga kadari (bačvari) za burad za zrijanje i dugovično čuvanje rakije, a bognari su od njeg pravili izdržljive egije (rebra) za čunjove u kojima su nadživili svaki čunj, od njeg su karve (kostur lotra) u lotrama (stranice parasnički kola) najduže trajale. Hasnirali su ga i fab-rikanti mašina: kadgod su od njeg pravili klizne ležajeve za osovine, nike dilove mašina na priliku: stranice vila (radno tilo) slamotresa u kaslama (vršalicama), remenice transmisijskog prinosa snage s električnog motora na druge mašine, sapišta (držalja) za niki zemljodilski sersam (alat) i sl. Okresane grane su hasnirali za ogriv. Od jedne fele duda niki narodi su pravili luk za strilu. Već i po ovom ređanju se vidi od kolike su hasne bili dudovi u životu naši predaka.
