Arhiv tekstova
Pomirenje i istina kasne
Tijekom protekog vikenda u Beogradu je u organizaciji Viktimološkog društva Srbije održana međunarodna konferencija »Istina i pomirenje u bivšoj Jugoslaviji«, koja je pokazala kako su društva na Balkanu danas spremnija na suočavanje s prošlošću.
Sudionici su se složili d su nevladine udruge na lokalnoj razini učinile mnogo po tom pitanju, ali i da bez potpore vlada i medija njihov rad ostaje u sferi »kulture šutnje«.
BEZ IZGOVORA: Konferenciju je otvorio predsjednik Srbije Boris Tadić, koji je istaknuo kako patriotizam i državni razlozi ne smiju biti izgovor za zataškavanje zločina poput srebreničkog, te je dodao kako užasava pomisao na mogućnost da počinitelji ratnih zločina slobodno šetaju ulicom. Prema njegovim riječima, suočavanje s istinom nije svrha sama po sebi, već pokušaj da narodi bivše Jugoslavije prevaziđu ono što se desilo i nastave živjeti kao »normalan svijet«.
Veleposlanik Republike Hrvatske u SiCG Tonči Staničić je u svojem obraćanju ocijenio kako je bit pomirenja na prostoru bivše Jogoslavije u tome da svi narodi koji su sudjelovali u ratu, radi samih sebe utvrde istinu o onome što se dešavalo, a ne da istinu dokazuju nekom drugom. »Svaki od nas treba pomesti ispred svojih vrata, i onda se okrenuti drugima i pružiti ruku«, istaknuo je Staničić.
Svečanom otvorenju konferencije nazočili su i diplomatski predstavnici BiH i Njemačke, te donatorske fondacije »Friedrich Ebert Stiftung« Dr. Heinrich Sassenfeld.
PARALIZA DIJALOGA: Predsjednica Viktimološkog društva Srbije Vesna Nikolić Ristanović ističe kako je ova konferencija prigoda za razgovor među žrtvama, sudionicima ratova, ali i predstavnicima ne-vladinih organizacija i vlasti. To je jedini put da se dođe do istine, a potom i do pomirenja. Međutim, trenutačna politička situacija u Srbiji u velikoj mjeri paralizira proces suočavanja s istinom i pomirenjem na prostoru bivše Jugoslavije. »Mislim da nam nedostaje dijalog u kojem ćemo slušati jedni druge, u kojem ćemo imati razumijevanja za drugačija mišljenja i drugačije stavove«, rekla je Vesna Nikolić Ristanović.
Dvije trećine regruta u Hrvatskoj opredijelilo se za civilno služenje vojnog roka. Gordan Bodog, nekada pripadnik hrvatskih oružanih snaga, danas mirovni aktivist, kaže kako to nije samo rezultat suočavanja s prošlošću već realnost društva koje se demilitarizira. Istovremeno, u Hrvatskoj živi 600.000 branitelja. Zato je, smatra Bodog, neophodno analizirati uzroke i posljedice ratova. »Na brzinu se razdijele, u nekim hodnicima, kuoloarima nekih dvoraca ili predsjedničkih palača, one riječi ‘oprosti, baš mi je žao’. Ali, bez toga da ti ljudi kažu koja je njihova uloga u tome.«
Prije točno osam godina u Sarajevu su se prvi put srele obitelji nestalih, podsjeća Alma Mašić iz Međunarodne komisije za nestale i dodaje kako su žrtve spremnije na pomirenje od bilo koje druge populacije. »Oni svojim autentičnim pričama i priča-njem događaja, onako kako su ih oni doživjeli, sigurno mogu pridonijeti ovom procesu suočavanja s prošlošću«, kaže Alma Mašić.
ISKUSTVA I IDEJE: Tijekom dvodnevne konferencije, pod radnim naslovom »Gdje smo sada i kuda dalje«, predstavljene su i osobne i lokalne inicijative i projekti u suočavanju s prošlošću, kao i dokumentarni filmovi s prostora bivše Jugoslavije, Južnoafričke Republike te Sjeverne Irske.
Među sudionicima konferencije bio je i član udruge »Krov« Nikola Perušić, koji je govoreći o incidentima u Vojvodini zabilježenim tijekom ove godine istaknuo kako još nisu identificirani počinitelji rušenja biste Matije Gupca u Tavankutu, osobe koje su prijetile uredništvu Hrvatske riječi ili tadašnjoj konzulici Republike Hrvatske Jasmini Kovačević Čavlović. Pokraj toga je ukazao na eskalaciju incidenata koji su s riječi, rušenja groblja i zastrašujućih grafita prešli na fizičke sukobe, većinom protiv vojvođanskih Mađara. Pokraj kritike državnog aparata koji nije uspio identificirati i primjerno kazniti počinitelje, ukazao je i na nedostatak konkretnih koraka u pogledu prevazilaženja konflikata od strane nositelja vlasti na pokrajinskoj i općinskoj razini. S ovim visoko politiziranim i internacionaliziranim pitanjem se teško mogu uhvatiti u koštac predstavnici civilnog sektora bez značajne potpore nositelja vlasti. »Krov« se namjerava aktivirati u pomaganju učenicima hrvatskih odjela u prevladavanju pojedinih problema s kojima se suočavaju, za čega će tražiti i potporu HNV-a te matične zemlje. No, zbog kompliciranosti cijele situacije, zasada se samo mapira konflikt, a ukoliko bi se željelo i utjecati na korijen problema, bilo bi potrebno oformiti posve nove institucije za rad s omladinom kod koje je uočena najveća etnička distanca i neprihvaćanje različitosti. Na inicijativu Nikole Perušića u zaključke ovog skupa uključena je i ideja da se pok-raj rada na pomirenju radi i poradi i na rješavanju i upravljanju konfliktima.
U odnosu na državne organe zatraženo je ustanovljenje vladinog tijela – Odbora za utvrđivanje državne strategije u svezi s istinom i pomirenjem u Srbiji i rješavanje tekućih konflikata, u koje će biti uključeni i i predstavnici NVO, stručnjaci i drugi pojedinci. Za prezentiranje istine se pored suradnje s medijima i pravljenja kampanja predlaže ustanovljavanje memorijalnog muzeja, Dana sjećanja i razmišljanja ili Dana pomorenja, deidelogizacija školskih programa…
