Arhiv tekstova

Ivan Ančić

Ivan Ančić, vjerski pisac, rođen je 11. veljače u Lipi kod Duvna, a preminuo je u Italiji 1685., no posljednje mjesto njegovog boravka nije poznato. Zaredio se u franjevačkom samostanu u Fojnici, poslije se školovao u Italiji i postigao naslov profesora teologije, a u tijeku života službovao je kao propovjednik, župnik i lektor (štilac) u raznim mjestima izvan Bosne i Hercegovine. Godine 1662. uputio ga je provincijal Bosne Srebrne Franjo Ogramić u Rim da prikupi i objavi oproste i povlastice kojima se mogu služiti bosanski franjevci, što je on i učinio objavivši ih u »Tesaurusu« (I.dio), dodavši razne blagoslove pod istim naslovom (II.dio). Godine 1669. izabran je za gvardijana u Rami, a župnik je u Duvnu 1671.
    Djelo »Vrata nebeska« tiskao je 1678., »Svitlosti krstjanske« 1679., a »Ogledalo misničko« 1681. Sva djela je tiskao u Jakinu (Ancona). Zalažući se za ideje protureformacije, Ančić se u svojim djelima bavio vjerskom poukom pa ih je zbog toga i pisao narodnim jezikom. On je borac protiv neprijatelja rimske Crkve, svoja »Vrata nebeska« piše protiv »mahnitosti heretika«. I. F. Jukić spominje ga već u svom pregledu bosanske književnosti, dok mu D. Prohaska daje posebno mjesto smatrajući ga humanistom. Ančićeva je velika zasluga u tome što je jedan od prvih pisaca zapadne Bosne koji je pisao dobrom štokavštinom zapadnog tipa, a široj je publici približio i latinicu davši u »Svitlosti krstjanskoj« usporednu tabelu latiničkih slova prema »iliričkim slovima« (bosanska ćirilica).