Arhiv tekstova

Na pisanje ove preporuke potaknuo me razgovor u redakciji koji smo vodili prošlog petka o ovoj rubrici i rečenica koleginice: »Uželjela sam se pogledati neki stari, dobar film.« A uželio sam se i ja toga. U momentu su mi pali na pamet filmovi Sergioa Leonea Za šaku dolara i Dobar, loš, zao, zasvirala je u mojim mislima na trenutak glazba Ennioa Morriconea iz tih filmova, prostrujali su mi zatim u mislima Hitchcockovi filmovi Vrtoglavica i Sjever-sjeverozapad, pa me pomisao na filmove tog majstora saspensa – dramskog naboja, pojačane zebnje za ishod, iščekivanja raspleta, asocijativno dovela do žanra melodrame. Kako se na ove moje misli spojila melodrama?

Za jasno određenje žanra melodrame nije potrebno mnogo riječi. Jednostavno, definicija melodrame je – osujećena ljubavna veza. Ali! Osim toga što je melodrama, bar u neka davnija vremena, izazivala suze u našim očima, taj žanr u području filma jako dobro analizira društvo, jer su ljubavni odnosi prikazani u kontekstu postojećih odbojnih društvenih odnosa, koji ubadaju u srce. A iščekivanje rogobatnih društvenih raspleta, nemira i strasti u ovome podneblju do sada nikada nije manjkalo. Pogledajte film Duglasa Sirka Imitacija života i ako ste pripadnik manjinskog naroda razmislite o društvenoj mimimkriji i mogućnosti nepatvorenog života, a ako ste pripadnik većinskog naroda, razmislite o društvenom položaju onih koji nisu većina i o autentičnosti društvenog života većine spram onih Drugih.

 

Dekor života

 

Film Imitacija života (Imitation of Life) snimljen je 1959. godine, prema romanu Fannie Hurst. U filmu uloge tumače: Lana Turner (Lora Meredith), John Gavin (Steve Archer), Juanita Moore (Annie), Susan Kohner (Sarah Jane), Sandra Dee (Susie), Dan O’Herlihy (David Edwards), Robert Alda (Allen Loomis).

Ovim filmom je majstor melodrame Douglas Sirk autentično prikazao Ameriku pedesetih godina, kao državu koja je bila u velikoj ekonomskoj ekspanziji; proizvodnja se razvijala, tržišta osvajala, ali bila je to i država socijalne podijeljenosti, gdje je na djelu bila rasna diskriminacija. Bilo je to i vrijeme borbe za ukidanje institucionalne rasne segregacije i diskrimincije, kako bi se afroamerički državljani SAD-a izjednačili u svojim građanskim pravima s većinskim bijelcima.

Elegantne haljine i odijela, sređene frizure, chevroleti, fordovi i chrysleri na ulicama, uređeni travnjaci ispred kuća i neizostavni, dobroćudni raznosač mlijeka tek su dekor života, koji ne oličava krupna pitanja ljudske egzistencije u tadašnjem američkom društvu. Gledajući Imitaciju života to nam brzo postaje jasno i shvaćamo da će se stvari krivo razvijati. 

 

Tragična pozicija

 

Samohrana majka Lora gradi svoju glumačku karijeru za koju je spremna sve žrtvovati. Zanemaruje svoju kćerku Susie, a misli kako to može nadomjestiti time što uzima crnu sluškinju Annie za pomoć u kući. Zanemarena Susie u inat se nudi majčinom ljubavniku Steveu, pokušavajući se predstaviti kao zamjena bolja od originala, dok Sarah, kći sluškinje Annie, ubija posredno svoju majku, jer je se srami zbog njezine boje kože. Sarah ima neobično svijetao ten i pokušava se predstaviti kao bjelkinja u društvu. 

Do suza potrese i dirne dušu kada Sarah govori majci kako mrzi svoju crnu rasu. U nizu potresnih scena je i ona kada neki huligan prebije Sarah, kada sazna da ona nije bijela, kako se čini, već »obojena«. Douglas Sirk ovim filmom govori i o dramatičnom utjecaju politike na ljudske sudbine. U središtu ovog filma je pitanje identiteta kao sudbinske kategorije. Veoma je tužan i dijalog majke i kćeri, kada Annie ne odustaje od toga da uvjeri Sarah kako ne smije odustati od svog identiteta, iako zna da bi njenoj kćeri bilo bolje da se pretvara u takvom društvu kakvo je bilo tada u Americi.

Žestinu osjećaja izaziva i završna scena kada se na pokopu sluškinje Annie sakupe sve osobe iz melodrame. Mahalia Jackson pjeva gospel, a svi oni plaču, unatoč tome što su jedno drugom priređivali razne gadosti.

Iako junaci ovog filma ulažu svoj napor u surogatske akcije, nisu svjesni da je to tek imitacija života i zbog toga je njihova pozicija tragična. Imitacija života za Sirka predstavlja model života tadašnjeg američkog društva.