Arhiv tekstova
Pomirenje je bitna sastavnica života
Vratio sam se s puta. Zatekao sam u svom dragom Gradu ogorčenost. Bili su izbori. Dogodilo se što se dogodilo, međutim, sigurno je da su te događaje popratili mnoge riječi, uvrede i krive prosudbe. Kao kršćanin sam žalostan, ali nisam beznadan. Mi moramo dalje i bolje unatoč mnogih frustracija, povreda i nepravdi. Da ne bih ostao samo na konstataciji, ponovno pozivam u pomoć meni tako drago duhovno štivo prof. Ivančića i s vama, dragi čitatelji, razmišljam o liječenju »Subotičkih rana«.
Svaka uvreda nanosi ranu. Ako je neki čovjek često vrijeđan, tada njegova izranjenost može biti tolika da prijeđe u bolest. Povrijediti ili raniti nekoga može se na različite načine.
RANJAVANJE EMOCIJA: Može se nekome nešto ukrasti i time mu nanijeti štetu, ali i uvredu. Može se nekoga tjelesno raniti, te mu se time nanosi dvostruka uvreda, najprije tjelesna bol, a onda i duhovna nepravda. Može se nekoga povrijediti riječima, te se time rane njegove emocije ili se može povrijediti njegova slobodna volja time da ga se prisiljava ili nagovara na zlo. Može se povrijediti i nečiji mentalni život, njegovo ispravno zaključivanje, njegov razum. Možemo povrijediti i nečiju savjest, zavedemo li ga na grijeh. Nekoga se može povrijediti i tako da ga se zavede na ovisnost, tako da on postane alkoholičar ili ovisnik o drogi ili kocki. Može se nekog također zavesti na preljub ili bludnost, može ga se zavesti na krađu ili neki drugi grijeh i na taj način ga se može učiniti bolesnim.
Može se nekoga povrijediti tako da ga se u javnosti obespravi, okleveće ili ogovara. Može se nekoga u društvu omalovažavati, ismijavati, izrugivati, onemogućiti njegov napredak, školovanje ili pak uzdržavanje života. Uvrede nastaju i ako nas netko prezire svojom ohološću, ako nam netko iz svoje škrtosti ne želi pomoći. Kad nas netko na bilo koji način zavede na nastranosti, ako je netko na nas ljubomoran ili nam je zavidan, tada osjećamo njegove uvrede i ne možemo biti s njime u zajedništvu. Povrijediti nas može i netko tko se s nama svađa, prepire, srdi se na nas. Povrijedi nas netko tko bi trebao raditi na radnom mjestu, a ljenčari ili radi brzopleto, površno i pogrešno. Uvrijediti nas može i onaj tko nam ne vrati dug, onaj tko omalovažava naša djela.
Povrijediti se može nekoga čovjeka i tako da ga ne ljube oni od kojih očekuje ljubav. Povrijediti nas može ona osoba koja krši naša prava ili koja prema nama ne izvršava svoje dužnosti. Uvreda nastaje kad nam ne daju zasluženu plaću, kada nam netko razori ili ošteti kuću, kad nam netko ukrade ili silom uzima nešto iz našeg života. Povrijedi nas onaj tko nas nepravedno istjera s radnog mjesta, tko se profiterstvom bogati na naš račun, tko šverca našim imanjem, tko nas izda, zataji, oduzme nam dobar glas. Netko nas vrijeđa ako nam ne dopušta pristup do lijekova i liječnika, do bolnice i rehabilitacijskog centra. Netko nas može povrijediti ako se izruguje nekoj našoj bolesti ili tjelesnoj mani. Također nas netko povrijedi ako u nama ruši kreposti i vrline, ako pred nama veliča i hvali grijeh i zločinstvo, ako nas prisiljava da sudjelujemo u njegovim zlim djelima, te, osobito, ako nam oštećuje duh, tijelo ili dušu, pogotovo ako nam prijeti ubojstvom.
POBJEDA MILOSTI: Čovjek može biti na brojne načine ranjen. Njegove ga rane sputavaju, bole, oduzimaju mu psihičku i duhovnu snagu, onemogućuju ga u rastu i odnosu prema ljudima i Bogu. Nemoguće je živjeti bez opraštanja. Pomirenje je bitna sastavnica čovjekova života. Bitna koliko i liječenje, hrana i piće, zrak i voda. Nemoguće je ne biti povrijeđen. Ali je moguće opraštati i tražiti pomirenje da bi rane zarasle i da bi čovjek opet bio cjelovit i zdrav.
Kad se pitamo kako je moguće izliječiti te rane, onda nam preostaje samo jedan odgovor: pomirenjem i praštanjem. Ponajprije traženjem pomirenja, da neprijatelj prizna da je krivo učinio, moli nas za oproštenje, te pred javnošću prizna da je pogriješio, da nas je krivo osudio, te nam na taj način vrati čast, ali i nadoknadi štetu koju je počinio i opet živi s nama u slozi i miru. Da bi moglo nastati pomirenje nužno je biti spreman na oproštenje. Budući da smo svi i uvreditelji i uvrijeđeni, svi vrijeđamo druge, jer je nemoguće bez toga, i svi smo povrijeđeni – nužno je da svi hoćemo priznavati grijehe i da svi hoćemo opraštati. Želimo li da nama netko oprosti nužno je da i mi drugima opraštamo. Želimo li da nama Bog oprosti, nužno je da i mi opraštamo drugima. Opraštanje je zahtjev našeg zdravlja, zahtjev pravde u nama i u drugim ljudima, mogućnost da preživimo, da živimo u društvu, da možemo liječiti sve uvrede koje smo dobili.
Dakle, nemoguće je ozdraviti od bilo koje duhovne bolesti ako nismo oprostili. Ni psihičke bolesti, a često ni organske bolesti ne mogu se dokraja izliječiti ako se nismo pomirili s uvrediteljem, ako nismo bili spremni oprostiti, ako nismo u organizam unijeli mir, pomirenje i time snagu svoje nutarnje energije da nas liječi. Opraštanje je uvjet svestranog i cjelovitog zdravlja.
Ja vjerujem u pobjedu milosti, jer ispovijedam da povijest vodi Bog, a samo djelomice ljudi i stoga se nadam pobjedi duha nad interesima i zajedničkog dobra nad osobnim probitcima i stoga vjerujem i nadam se i političkoj stabilnosti i društvenom napretku naše Subotice. Uz jedan uvjet: praštati i znati moliti oproštenje.
