Arhiv tekstova

Fotografija je snimljena u Sonti u jesen 1947. godine na dan vjenčanja bračnoga para Nikolić-Đurkov. Na njoj su djever (dever) Antun Krstin (Tuna Opančar 1927.  – 1984.), djeveruša (deveruša) Ana Đurkov (1927. – 1993.), nevjesta (mlada) Marica Nikolić (1931. – 2010.) i mladoženja (đuvegija) Pavle Đurkov (1928. – 1990.). U poslijeratnim godinama rjeđe su se pravile veće svadbe kao što je bila ova, ali stari gospodin Đurkov, mladoženjin otac, je bio dobrostojeći domaćin koji je bio u mogućnosti napraviti veliku svadbu svome najmlađem sinu. Nevjestina, samohrana majka sa sedmero djece nije bila oduševljena ovakvom velikom svadbom, ali se prema lokalnim običajima povinovala volji budućega zeta i prijateljima (preteljima).

Običaj je bio da je svadbena povorka po mladu kretala iz mladoženjine kuće. Prva u povorci su išla djeca, mladoženja s djeverušom ruku pod ruku. Djeveruša je nosila buket cvijeća u ruci. Iza njih su kročili djever s jednom od rođakinja, kumovi, stari svat i stara svatica (pored kumova svjedoci na vjenčanju), bliži rođaci, daljnji rođaci, enge i banda (djevojke, momci, mlade žene i supruzi) koji su putem do mladine kuće pjevali i igrali uz pratnju tamburaša, armunikaša (harmonikaša) i egedaša (violinista).

 

Rukoljubi i poljupci

 

Šesnaestogodišnja mlada je stajala na ulaznim vratima ganka ljubeći u ruku budućega svekra i svekrvu, rukujući se s mladim muškarcima i ljubeći sve ženske osobe i djecu u obraz. Za rukoljube i poljupce je bila nagrađena važećom valutom. Poslije obilnoga, svečanoga ručka, svatovska povorka je kretala na vjenčanje, prvo u općinu, a onda u crkvu.

Sada su na čelu opet bila djeca, a za njima djever i mlada ruku pod ruku, to jest djever (obično mladin brat ili bliži rođak) je vodio mladu na vjenčanje sve do oltara u crkvi jer se smatralo da vjenčanje u općini nije  potpuno sve dok crkva ne potvrdi. To je bio kraj djeverove zadaće. Uočljivo je da je djever odjeven u građansko odijelo kao i mladoženja. Na glavi je nosio crni šešir, a njegovo glavno obilježje je dugi svileni šal koji se proteže cijelom dužinom tijela, kako sprijeda tako i pozadi. Mogao je biti bijele ili svijetlo plave boje, negdje ispod struka spojen s mašlijom isto takve boje. Djever je kao i mladoženja obuven u cipele. Zanimljivo je da je djever u Sonti do danas zadržao ista obilježja. No, kako smo skloni zapadnjačkoj modi, u današnje vrijeme nekoliko nevjesta u Sonti je pred oltar vodio otac, a djever samo do crkve.

 

Kukulj od uva do uva

 

Djeveruša je obično bila mladoženjina neudana sestra. Pošto ovaj mladoženja nije imao neudanu sestru, mjesto djeveruše je zauzela kći njegovoga strica (čike). Frizura je po tadašnjoj sonćanskoj modi, zaglađena kosa unazad s punđom na potiljku koja se zvala kukulj od uva do uva. Na tjemenu nosi vjenčić (krunicu od uštirkane svile). Odjevena je u ruho od svijetlozelenoga kašmir štofa (kašmarincko ruvo) s krupnim ružama. Prsni dio bluze je od istog materijala ali tamnije podloge (grumta), identičnih ali mnogo sitnijih cvjetića. Ostali dijelovi bluze su isti kao i suknja. Preko bluze nosi mnogo cijenjeni i željeni kod djevojaka i mladih žena, pršnjačić na gledalca. To je mali prsluk od ovčije kože, koji je desetak centimetara iznad struka, s umjetnutim ogledalcima i prišivenim kožnim ornamentalnim ukrasima. Opervažen je crnim krznom od janjeta. Pripasala je svileni pregač, orubljen čipkama i zlatnom ornamentalnom trakom koja se naziva port. Obuvena je u cipele. 

Mlada je odjevena u šokačko bijelo ruho za mlade koje se sastoji od bluze, suknje i pregače. Na nogama nosi cipele. Sve nevjeste su imale kukulj od uva do uva na čijem je središnjem dijelu bio pričvršćen bijeli vjenčić, znak nevinosti. 

Djeveruša je s đuvegijom kroz selo išla u paru iza mlade i djevera. Njena zadaća je bila da nosi mladin šlajer (veo) koji je bio dugačak po nekoliko metara. Dolaskom u crkvu njena »misija« je bila završena. Slavlje je nastavila s ostalim engama. Buket cvijeća je poslije svadbe nosila doma. Stavljao se na zid u pridnje sobe. Djeverov šal se čuvao u sanducima s ostalim vrijednim stvarima, dijelovima narodnih nošnji. Dokle god je šal bio u dobrom stanju, posuđivao se drugim djeverima za neka nova vjenčanja.