Arhiv tekstova

»Golub je u običnu govoru lakovjeran čovjek, ali poetičnije i simbol ljubavi. U drevnoj Kini, prema osnovnom ritmu godišnjih doba, koja je izmjena yina i yanga, kobac se preobražava u goluba, a golub u kopca, pri čemu je golub bio simbol proljeća i pojavljivao se u travnju na dan proljetnog ekvinocija... Jedva je i potrebno podsjetiti da je golubica simbol Duha Svetog: personificara ga u prikazima Trojstva. Ona je Duh Božji koji lebdi nad vodama neodređene praiskonske materije. Bijela je golubica simbol čistoće, a prema evanđelju je simbol bezazlenosti. Nakon epizode Noine korablje, golubica donosi maslinovu grančicu mir i sklad... Da bi se okajalo neznanje i nemar, žrtvuje se golubica« (Rječnik simbola, Nakladni zavod MH, 1982. str. 168-9.). Štovani čitatelji, vjerojatno se sjećate ili poznajete sliku golubice mira koja u svom kljunu nosi maslinovu grančicu (ima ih skoro u svakoj crkvi). Pedesete godine prošlog vijeka Pablo Piccaso je nacrtao crtež nazvan »Golub mira«, postao je i amblem Pokreta za mir. Tada je bjesnio Hladni rat, atomska bomba je postala dostupna tadašnjim velesilama i Pokret za mir je nastao kao reakcija ljudi na ova događanja. I danas je slična situacija: ratovi, naoružanje na sve strane, gomila izbjeglih ljudi, kao da je »golubica mira« odletjela na drugi planet.

 

Grad golubova

 

Suboticu slobodno možemo nazvati gradom golubova. Kada sam bio klinac, u susjedstvu je bio jedan strastan golubar, koji je svake večeri tjerao svoje jato golubova da lete. Tjerao ih je ili dozivao specijalnim načinom zviždanja, koji sam ja nazivao »golupčarski zvižduk« i bio sam jako sretan kada mi je prvi put uspjelo zviždati na taj način. No, vremena se mijenjaju, više ne umijem zviždati na taj način, ali još uvijek mi ostaje zviždaljka. Možda će i zatrebati. U mom susjedstvu sada nitko ne drži golubove. Nekad je u gradu kod Népköra postojala i Golupčija peca, a bogami i bife na peci. Jedno izvjesno vrijeme to nam je bilo omiljeno sastajalište, jer je pivo bilo najjeftinije. Tu sam često slušao golupčarske priče o »poštašima« i »prevrtačima ili forgošima« i ostalim vrstama golubova. U krugovima ljubitelja golubova smatralo se najvećim uspjehom ako su uhvatili i priključili svom jatu goluba »stranca« ili »dođoša«, koji je napustio svoje jato i zalutavši tražio je novo, jer golubovi vole da su u društvu. Skoro da zaboravim: u blizini nekadašnje Golupčije pece kod Vatrogasaca,  stajala je i čuvna Golubova škula u kojoj su svoje osnovno znanje stjecali mnogi kasnije viđeniji žitelji milog nam grada, npr. moj otac. Naravno, i tu je postojala jedna čuvena mijana, koja  se kasnije pretvorila u lokalnu ilegalnu kockarnicu. Neki su tu izgubili svoju imovinu, a drugi su dobili prve novce za otvaranje biznisa, diskoteke itd. Eto, štovani čitatelji, što mi sve pada na pamet povodom golubova, a vjerujte nije to sve.

 

Nova vrsta golubova – političari

 

Svojevremeno su nogometaše subotičkog Spartaka nazivali i plavim golubovima, mada  se od nogometaša traži borbenost, žar borbe, a ne miroljubivost. Oni su se često dojmili kao golubice, možda je iz tog razloga subotički nogomet tonuo sve dublje i dublje. To što danas igraju u tzv. Super ligi ne znači ništa. Kakva liga, takav i nogomet. Koncem XX. vijeka golubovi su se pojavili i u politici. Naime, na parlamentarnim izborima 1996. godine i u našem gradu SPS je krao glasove i »šakom i kapom«. Političke mete su bili SVM i DSHV, koji su u koaliciji vodili ovaj grad. Socijalisti su tada stvorili jednu »pridruženu stranku« koju su nazvali Golubovi Subotice, koji su bili »građanski orijentirani« (ja bih radije rekao »građanistički«) nasuprot dvije spomenute »nacionalističke stranke«. Poslije mnogo političkih gnjavaža ova »golupčija stranka« je postala jedna od vladajućih u gradu, a njen istaknuti član, tada koliko se sjećam još Hrvat, postao je drugi dogradonačelnik. Od tog doba postao je u gradu najveći »golub prevrtač« koji i danas leti.  

 

Preletači

 

Nakon 2000. godine »kada je sjašio Kurta i...«, neki pak to nazivaju »revolucijom«; »golubovi prevrtači« postali su »golubovi preletači« iz jedne stranke u drugu i skupljali se oko najjačeg goluba. Po pravilu preleću i golubovi i golubice. S nekim liderima događalo se i to da se od kopca pretvore u golubicu mira, a neki fosilni jastrebovi lete svoje posljednje krugove. Nisu se prilagodili svjetskim političkim događanjima; npr. svaki dobar golub treba znati balansirati na žici, jer očito građani baš takve vole. Ali, ne zaboravimo da dosta njih voli i goluba(e) preletača(e). Ali po kineskom on se u budućnosti može pretvoriti u kopca(e) ili u klauna! Tko zna što nam donosi sutrašnji dan. Eto, štovani čitatelji, to je sve što mi je palo na pamet povodom događaja od 2. travnja u Republici Srbiji.