Arhiv tekstova

Bez obzira jesu li živjeli na salašu ili u gradu, Bunjevci su držali do čistoće tijela, što je uključivalo i održavanje higijene kose i zuba, te njegu lica. Kupalo se obično subotom ili o većim blagdanima, a tijelo se pralo svaki dan, pogotovo ljeti.

 

KUPANJE

 

Kazivači opisuju kupanje na sljedeći način: »Higijena je bila tako da su obitelji imale velike kotlove u kojima se grijala voda i onda su, kada dođe subota ili neki blagdan zagrijanu vodu sipali u škip (korito). Svi su se kupali u škipu, prvo su se kupala dica, zatim žene, a na kraju muškarci. Voda se  iznosila iz avlije i sipala u neku rupu jer je imala u sebi sapun. Bojali su se da ne unište travu.« (Kazivač iz Subotice, rođen 1930. godine na salašu u Verušiću).

»Kupalo se subotom u koritu, ali smo se prali svaki dan u lavoru. Prali smo se u tri dela, prvo do struka, zatim srednji deo, pa onda noge. Nije bilo kupatila, nego smo se prali u špajcu jer je on bio velik i odvojen.« (Kazivačica iz Subotice, rođena 1930. godine u Subotici)

»Nas je bilo puno dice, mama je zagrijala vodu, pa nas dobro istrljala domaćim sapunom. Još i danas se sićam kako mi zvoni glava kad mi je trljala sapunom kosu.« (Kazivač iz Subotice, rođen 1942. godine, odrastao na salašu u Bajskim vinogradima)

»Liti smo se kupali u avliji, a zimi u košari ili u volarici. Korto smo stavili na prolaz iza konja, cigljom smo ga potpačili, a ta publika nije marila za naše kupanje.« (Kazivač iz Subotice, rođen 1929. godine na salašu u Đurđinu)

Na salašima, a većinom i u gradu obitelji nisu imale kupaone. Ljeti se kupalo vani, a zimi u kući, najčešće u kuhinji ili kako jedan od kazivača navodi, u košari (štala za konje) ili volarici (štala za krave). Subotičke novine od 30. travnja 1898. godine objavljuju zanimljiv recept kao alternativu sapunu za pranje ruku:

»Jevtin sapun za umivanje ruku – Kada se desi te nemate pri ruci sapuna, a ne možete ga uskoro iz varoši dobiti, možete ga napraviti na ovakav bačin: Ukuvajte nikoliko bilih, brašnastih krumpira, očistite ih, izgnječite i umišajte s malo mlika. Dobićete smesu imalo lošiju od jevtinih dućanskih sapuna: u toliko bolju što u njoj neće biti nikakvih škodljivih primjesa.« 

 

PRANJE I NJEGA KOSE

 

Za pranje kose i na salašu i u gradu koristio se crni domaći sapun i kišnica. Kazivači još uvijek s velikim oduševljenjem pričaju o tome kako je kosa nakon pranja sapunom i kišnicom bila meka i bujna. Bunjevke su imale duge kose, rijetko su je kratile, a najčešće su kosu plele u pletenicu, pa je otraga savile i zakačile špangama kao punđu. 

»Bunjevke nisu odlazile kod frizera, osim onih koje su se nosile gospodski (žene koje nisu oblačile bunjevačke haljine, već su se oblačile građanski). Ne daj Bože da se neka divojka nije oprala prije nego što je išla na igranku. Kada se išlo na igranke, odlazile su češljaricama da im napravi punđu jer su onda bile gologlave (bez marame).« (Kazivačica iz Subotice, rođena 1940. na salašu u Verušiću gdje je provela djetinjstvo)

»Divojke su o litnjem vremenu ili u zavisnosti od toga kako su se opravljale različito uređivale kosu. Npr. ako je bio niki god, veći svetac, kada su se mladi iz iz pustara okupljali u varoši na zajednički provod da bi se upoznali(...) Liti su išle kod češljarice na vodenu ondulaciju. Kako je cura bilo puno, nisu sve stigle ujutru kod češljarice, već su neke to radile uveče, pa su noć prespavale naslonjene na astal.« (Kazivač iz Subotice, rođen 1929. godine na salašu u Đurđinu)

Kosa se posebno uređivala i za vjenčanje, o čemu je u ovom tjedniku pisao Alojzije Stantić 2003. godine, u članku Dan vinčanja, te navodi sljedeće:

»U nedilju ujutro, na dan vinčanja, snaši je došla češljarica, oprala kosu i očešljala je, napravila vodenu ondulaciju, kosu uplela u pletrenicu, a na nju u okrugli kurđup (konđu) i uplela dugačkim trnodlama (ukosnicama). Svaka vlas na kosi morala je bit »na svom mistu« da se na češljanju snaše ne bi zabavljalo(...) Češljanje snaše bio je pipav poso, pa još ako je imala gustu i dugačku kosu, češljarici je tribalo najmanje tri sata dok kosu nije namistila kako je tila(...) (Ko češljarica na velikom glasu je bila i Bunjevka Marga Karo iz Mukićevog sokaka).«