Arhiv tekstova

Temeljna ideja organizatora svakako je bila da kroz izlaganja gostiju upozna javnost s organizacijom zahvaljujući kojoj Dužijanca i danas postoji. Naime, kako je u svom izlaganju rekao župnik u Baču vlč. Josip Štefković, upravo je Katoličko divojačko društvo u velikoj mjeri pridonijelo održavanju prve Dužijance 1911. u župi svetoga Roka u Subotici, odnosno u Kerskoj crkvi. Problem je, međutim, u tome – a to je u svom izlaganju potvrdila i glavna urednica Hrvatske riječi Jasminka Dulić – što o radu Katoličkog divojačkog društva postoji vrlo malo pisane građe.

 

Počeci ženskog aktivizma

 

Pa ipak, i na temelju razmjerno malog broja dokumenata dvoje je autora uspjelo izvući neke temeljne smjernice o aktivnostima ovog Društva. Tako je vlč. Štefković već naslovom svoga rada Katoličko divojačko društvo – Rad na duhovnom i nacionalnom osvješćivanju, te humanitarni angažman dobrim dijelom definirao temeljne ciljeve organizacije, koja je utemeljena 1911., a godinu dana kasnije to su i ondašnje austrougarske vlasti formalno potvrdile. Ipak, ponovimo neke od njih. Kao prvi, vjerojatno i najvažniji, vlč. Štefković je istaknuo obrazovanje djevojaka u kršćanskom duhu, te prosvjećivanje »ženske omladine poučnim predavanjima i predstavama«. Također, vrlo bitan cilj kojega su članice Katoličkog divojačkog društva pred sebe postavile su pomaganje sirotinji mjesečnom potporom, te davanje stipendije i pomoći siromašnim učenicima.

»Interesantno da su sve to mlade djevojke, a tako svjesne, uporne i uspješne. Kroz nekoliko desetljeća su bile glavne organizatorice ‘Dužijance’. Na dobrotvornom području su svakodnevno bile aktivne, vrlo zauzete za duhovne vrijednosti. A i u nacionalnom pogledu svjesne i opredijeljene (...Često su naglašavale tko su i koji su im ciljevi, ali kada to nisu izravno isticale, bilo je posve jasno«, zaključio je svoje izlaganje vlč. Štefković.

Potkrepljujući svoj rad navodima iz sačuvanih dokumenata, Jasminka Dulić je kao vrijednosti rada Katoličkog divojačkog društva istaknula poštovanje materinstva, prosvjećivanje djevojaka u vjerskom i nacionalnom duhu, socijalizaciju za društveni život, razvijanje solidarnosti i aktivizam, te karitativni i humanitarni rad. Ona je, uz već donekle poznatu činjenicu o velikoj ulozi Katoličkog divojačkog društva u organiziranju Dužijance, u svom izlaganju posebno podvukla jednu činjenicu:

»Neophodno je istaknuti i dalje istraživati ulogu Katoličkog divojačkog društva u poticanju ženskog aktivizma, izlasku iz obiteljskog kruga i društvenom angažiranju žena. Iz dostupnih dokumenata vidljiv je značaj KDD-a, ne samo u očuvanju običaja, već i na prosvjetnom planu, zatim nacionalnom i socijalnom«. U zaključku, Jasminka Dulić je istaknula kako djelovanje Katoličkog divojačkog društva zaslužuje dublje i šire istraživanje, čiji bi se rezultati mogli objaviti u monografiji.

 

Zrcaljenje u ogledalu

 

Tijek rasprave, međutim, usmjerili su sami organizatori. Kako je direktor Povijesnog arhiva Stevan Mačković bio spriječen održati svoje predavanje, predsjednik Udruge bunjevačkih Hrvata Dužijanca vlč. Andrija Anišić, te urednik Revije Dužijanca Lazo Vojnić Hajduk predstavili su drugi broj ovog časopisa. Kako je rekao Anišić, protiv Udruge se, a napose nakon drugog broja Revije, »unutar zajednice« vodi »strašna antikampanja«. Ne imenujući tko stoji iza toga, on je rekao kako se ta kampanja odvija u kuloarima i tajno. O samom broju, a napose o svom uvodniku, u kom je za određene ljude unutar hrvatske zajednice upotrijebio izraz »agresivne obrazovane hulje« Lazo Vojnić Hajduk je rekao kako je dijalog nužno potreban, ali da za to za sada ne postoji dobre volje.

I sami organizatori, ali i neki od prisutnih u nekoliko su navrata prozvali gošću tribine Jasminku Dulić da zbog, raznoraznih razloga, u Hrvatskoj riječi ne smije ili ne želi objaviti kritičke tekstove na račun vodstva ovdašnje hrvatske zajednice. Odbacujući te tvrdnje, i ističući kako je kritičkih tekstova unutar hrvatske zajednice i inače malo, ona je rekla kako je Hrvatska riječ otvorena za različita mišljenja, ali ona koja moraju biti intonirana uljudno, odnosno da nikoga ne vrijeđaju. Osim toga, ona je navela kako i »druga strana« (čija je gošća bila, prim.a.), inzistirajući na ispravnosti svojih stavova također ponekad pokazuje da nije spremna primiti kritiku na svoj račun.