Arhiv tekstova

Očito je da danas, od strane vladajuće elite, nitko ne spominje regionalizaciju Srbije (ali zato se na svakom koraku »ruži« jedina prava regija – Vojvodina). Dokaz ove konstatacije je i to da je zakonom (Sl. glasnik 132/2014) koncem 2014. godine, 23. prosinca, »ukinuta«, službeno prestala s radom, Republička agencija za regionalno planiranje (RAPP), a poslove, zaposlenike, imovinu i arhivu iz nadležnosti ove agencije preuzelo je Ministarstvo građevinarstva, prometa i infrastrukture. Kuriozitet je i to da je samo prije mjesec dana (7. studenoga 2014.) na 23. međunarodnom salonu urbanizma ova institucija dobila priznanje u kategoriji »Zaštita životnog okoliša kroz studije i planove« za rad pomalo kompliciranog naziva: »Izvještaj o strateškoj procjeni utjecaja Prostornog plana područja posebne namjene uređenja priobalja grada Beograda – područje priobalja rijeke Save za projekt Beograd na vodi, na životni okoliš«. RAPP je organizirao (5. studenoga 2014) i javnu sjednicu Povjerenstva za javni uvid ovog plana, na kojoj su se čuli i neki kritički tonovi o ovom »planu-maketi«. 

 

Regionalizacija, regionalizam

 

Poslije ovog malog »intermezza« da se vratimo osnovnoj temi, regionalizmu i regionalizaciji. Rječnik stranih izraza ovako definira pojmove: regionalizam (sociologija) – nastojanje, težnja da se razvije ekonomija, politika i kultura jedne regije; a regionalizacija (lat. regionalizmus) znači – organiziranje države po regijama, regionalizirati – urediti državu po regijama uz poštovanje i uvažavanje njihovih specifičnih osobina. Često se ovaj pojam spominje i kao decentralizacija (centralno) uređene države. Suprotno ovom pojmu je: metropolizacija koncepcija državne uprave, ekonomije, kulture u glavnom gradu (spominje se i kao centralizacija). Bivša nam se država kretala od stroge centralizacije prema decentralizaciji. Onda su sve stečevine decentralizacije nasilno ukinute (Jogurt revolucija), pa je nešto vraćeno, ali zapravo naša sadašnja država pomalo »ne zna« kakvo buduće uređenje želi. Zasad su tendencije više centralističke, npr. izgradnja novog poslovno-stambenog »grada u gradu« s 20.000 stanovnika i bezbroj radnika neminovno vodi prema metropolizaciji. Postoji i pojam regionalist, mn. regionalisti, onaj koji se zalaže za regionalizaciju i regionalizam, pobornik regionalizacije i regionalizma. To znači da ako se zalažemo za veće poštovanje Ustava glede pokrajine (regije) Vojvodine, onda nismo »autonomaši«, »separatisti«, »rasturači države« ili »ne daj Bože nacionalisti«  itd, nego jednostavno regionalisti. Ovo znači i to da postoje prije svega politički strahovi od regionalizacije i otpori tom procesu (o tome ćemo kasnije govoriti).   

 

Prva europska regionalna država

 

Ideja regionalizma nije nepoznati pojam na našim prostorima. Otkada su južnoslavenski narodi stvorili svoju prvu zajedničku državu (1918. g.), jedan od osnovnih problema, već na Krfskoj konferenciji (1917. g.), bio je kako rasporediti, ustrojiti teritorij »buduće nove države«. Sučeljavale su se hrvatska federalistička sa srpskom unitarističkom (centralističkom) koncepcijom. Kraljevina SHS je u početku tzv. Vidovdanskim ustavom (28.06.1921.) bila podijeljena na 33 oblasti, a one dalje na okruge, srezove i općine. Kasnije su od 1929. godine ustanovljene banovine. Marko Pavlović u svom znanstvenom članku na osnovi ovoga tvrdi da je: Jugoslavenska kraljevina bila prva europska regionalna država. »Nositelji ideje jugoslavenskog regionalizma bili su Slovenac Bogumil Bošnjak i dalmatinski Hrvat Josip Smodlaka, koji su smatrani za umjerene nacionaliste. Nadležnosti oblasti prema Vidovdanskom ustavu oblikovane su prema Smodlakinim i Bošnjakovim idejama. Zakonom o nazivu i upravnoj podjeli Kraljevine (Jugoslavije – op. aut.) ustanovljene su banovine čije su se nadležnosti poklapale s nadležnostima oblasti. Banovine su prenesene u Ustav od 1931. godine, s tim što su u pogledu samoupravnih tijela unekoliko oblikovane prema idejama »umjerenog« Srbina Svetozara Pribičevića. Obujam banovina oblikovan je prema Smodlakinom nacrtu, pa su one bile znatno veće i ekonomski jače od ranijih oblasti. Kada se tipska nadležnost regije (oblikovana prema Ustavu Španjolske od 1978.) usporedi s nadležnošću jugoslavenskih oblasti ili banovina, dolazi se do zaključka da su one gotovo istovjetne, pa je s obzirom na vremenski prioritet jugoslavenska kraljevina bila prva regionalna država«, kaže Marko Pavlović. Tu trebamo napomenuti kako su tvorci regionalizma Bošnjak, Smodlaka i Pribičević bili iz Austro-Ugarske Monarhije.