Arhiv tekstova

Marija od 

Propetog Isusa Petković 

 

Blagdan Marije Petković obilježava se 9. srpnja diljem svijeta, a osobito u rodnom Blatu na Korčuli, ali i u subotičkoj župi sv. Roka, koja je suzaštitnica ove župe. Marija Petković rođena je u Blatu na Korčuli 10. prosinca 1892. godine, a preminula je u Rimu 9. srpnja 1966. godine. Datum njene smrti odabran je za blagdan. Devetnice u čast ovoj blaženici obavljaju se svake godine u Blatu, ali i u Subotici, kada se tijekom devet dana moli na posebne nakane. Marija Petković utemeljiteljica je redovničke zajednice Kćeri Milosrđa sv. Franje, jedine redovničke zajednice osnovane u Hrvatskoj. Tako blagdan ove blaženice na poseban način proslavljaju i časne sestre Kćeri Milosrđa u Subotici. Osim sestara blažena Marija Petković zaštitnica je i dva vrtića Marija Petković Sunčica i Biser, koji rade na hrvatskom jeziku i u kojima postoji katolički odgoj djece.  

Marija od Propetog Isusa, bila je šesto od osmero djece u obitelji Antuna Petković-Kovača i Marije Petković. Pokazivala je sklonost pobožnosti i milosrđu, uočavala je patnje ljudi, glad i neimaštinu, pa je već u djetinjstvu odlučila štititi siromahe. Obitelj je bila bogata, ali nju zemaljska dobra nisu zanimala. Već s pet godina pošla je u osnovnu školu, a završila je s 11 godina. S 14 godina obećala se Isusu i s Njim se »zaručila«, kako je to ona rekla. Kada je imala 19 godina umro joj je otac i tada se brinula o mlađim sestrama blizankama. Uz to je godinama, samoinicijativno okupljala djecu siromašnih obitelji, poučavala ih je vjeronauku i glavnim predmetima pučke škole. Nošena čežnjom pomagati siromasima i potrebnima, na poticaj je dubrovačkoga biskupa Josipa Marčelića 1919. postavila temelje svoje buduće redovničke zajednice, Kćeri Milosrđa sv. Franje, zamišljene »za odgoj i izobrazbu domaće ženske mladeži«. To je bilo kad su Službenice Milosrđa napustile kuću u Blatu, pa ju je duhovni voditelj, biskup Marčelić, pozvao da preuzme  skrb za tu kuću. Već 4. listopada 1920., na blagdan sv. Franje, utemeljila je družbu Kćeri Milosrđa. 1923. je dovela svoje sestre u Suboticu da bi pomagale u sirotištu Kolijevka, a u isto vrijeme je skupljala pomoć po salašima za ljude iz njenog kraja kojima je trebala pomoć. Upravo zbog tog prikupljanja pomoći i sjećanja ljudi na nju i sestre koje su joj bile pomoćnice, a koje su u samostan otišle s Bačkih salaša, Marija Petković se posebno štuje u ovome podneblju. U prosincu 1956., zajednica je dobila papinsko priznanje i odobrenje konstitucija. Prvi samostan osnovan je u Blatu na Korčuli, a drugi u Subotici. Godine 1936. prva grupa sestara uputila se u Južnu Ameriku, a 1940. s drugom grupom pošla je i Marija i započela svoj rad u Argentini. Zbog rata u Europi provela je u Južnoj Americi dvanaest godina te ondje osnovala brojne redovničke zajednice i samostane. Godine 1952. vratila se u Europu i prenosi u Rim vrhovnu upravu reda i generalnu kuću. Najveću je radost vidjela u siromasima, odbačenima na rub društva i prezrenima. U njima je prepoznavala lice Isusa patnika i radovala se ako im je mogla biti na usluzi. Stoga se sve do svoje blažene smrti u Rimu 9. srpnja 1966. Poticala je i sestre na dobrotu i milosrđe. 

 

Proštenje čonopljanske Vodice

 

Drugoga dana mjeseca srpnja čonopljanska Vodica slavi proštenje, naslovnika kapelice, Srpnu Gospu, pa se tako i ove godine na zapovjedni blagdan okupio iznimno lijepi broj vjernika hodočasnika prvenstveno iz Čonoplje i susjednog Lemeša, ali i šire okolice. 

Lemešani su na glas zvona u 8,30 krenuli pješice ispred crkve organizirano u procesiji put Vodice, dok je za starije i nemoćne vlč. Antal Egedi prikazao recitiranu misu u 9 sati. Mladi članovi HBKUD-a Lemeš i MME Németh László obučeni u narodnu bunjevačku i mađarsku nošnju predvodili su procesiju. Putem su se procesiji priključili i ostali vjernici. 

Dvojezično misno slavlje u 10 sati prikazao je čonopljanski župnik vlč. Endre Horváth, kao i nekada po starom običaju kada je isključivo župnik Čonoplje mogao predvoditi euharistiju, u zajedništvu s vlč. Árpádom Pásztorom, župnikom iz Telečke i horgoškim župnikom Ákosom Gutasijem. Uz njih za oltarom bio je i brat József, franjevac iz Miskolca (Mađarska).