Arhiv tekstova

I prije nego što je otišla u mirovinu, Subotičanka Vera Arančić je voljela raditi u svojem vrtu. Danas, svoje umirovljeničke dane najradije provodi među brojnim zasadima voća i povrća. Zahvaljujući trudu svojih ruku, ali i pomoći svoga supruga Ivice, gotovo sve neophodno za prehranu ima izravno na tanjuru. Iz svoga vrta.

Kada je zasađena vaš vrt?

Bilo je to prije nekih petnaestak godina, u vrijeme dok sam još bila zaposlena i vrt mi je predstavljao idealnu priliku da se relaksiram baveći onim što osobno izuzetno volim. Odlaskom u mirovinu intenzivirala sam rad u vrtu, pa je ona danas mnogo veća i bogatija raznovrsnim voćem i povrćem.

Što je prvo zasađeno?

Isprva su bile samo šljive, jer su se već nalazile na placu koju je kupljen za izgradnju naše obiteljske kuće. Potom smo počeli saditi sve ostalo.

Kojim redom ste sadili druge vrtne kulture?

Zasadili smo maline, pa marelice, breskve, orahe i potom zasade drugog voća. Što se tiče povrća prvi na redu je bio krumpir, a potom iza njega  gotovo sve povrtlarske kulture koje uspijevaju na ovim našim prostorima. Općenito, sve što nam za kuću treba nalazi se u našem vrtu.

Poznato je kako njegovanje jednog vrta iziskuje mnogo rada i truda tijekom većeg dijela godine. Kada Vi započinjete s prvim radovima?

Počinjem već početkom ožujka, kada se obično prvo sije grašak onda do Josipova ide krumpir, a potom slijede mahune, rajčice i ostalo povrće.

Što prvo rodi?

Uvijek su prve jagode, pa potom ide grašak i redom sve drugo.

Na koncu što za Vas znači rad u vrtu?

Veliko zadovoljstvo.