Arhiv tekstova

Fotografija koja je predmet ove priče je samo dio kolekcije pokojne Marije (Maje) Bačlije Kikić, spisateljice, pjesnikinje, slikarice, esperantistice i kolekcionarke etnografskih predmeta iz bogate baštine bunjevačkih Hrvata sa sjevera Bačke.

Naime, radi se o strasnoj kolekcionarski etnografskih predmeta koje su rabili Bunjevci na svojim salašima kao i viđeniji građani i intelektualci iz okolice Subotice, koje je ona zdušno sakupljala preko trideset godina.

 

BROJNI SLAŠARSKI PREDMETI 

 

Njezina se strast za etnografijom svodila na prikupljanje svih predmeta koje su salašari koristili u svojim kućama, kao što su: ćupovi, duncoške boce, vaze, bokali, lampaši, križevi, svjetnjače, sušene tikvice (teglice) za prelijevanje vina iz buradi, zvonca, vinski baloni, boce za vino i rakiju (trojanice), kotarice, lubure za smještaj jaja, krunice za moljenje molitvenika, porculanski pladnjevi, tanjuri za juhu, kolače, zdjele za juhu, escajg, srebrne žlice, vilice i noževi, zidni satovi, krušne kotarice za pečenje kruha u poljskim pećima, korpe za čuvanje kruha, drvene žlice za brašno i mekinje, čipkani stolnjaci, prekrivači i ponjavice za krevet i divane, otomani, krpare, bunjevačka narodna nošnja počevši od bijelog šlinga, sefira, pa do svile sa svim podsuknjama, kapicama, maramama...

U njezinom jednosobnom stanu nalazio se pravi mini etno muzej s više od 500 predmeta koje je brižno prikupljala, čuvala, pa čak i restaurirala ukoliko su bili oštećeni od dugogodišnje uporabe.

Osim ovih etnografskih predmeta, posjedovala je i solidnu zbirku knjiga s preko 1000 naslova, prvenstveno iz oblasti koje se bave poviješću Hrvata Bunjevaca, kao i njihove književnosti.

Uz ovu kolekcionarsku strast imala je smisla i za poeziju, pa su tako iza njezine smrti ostale tri zbirke pjesama koje nažalost nisu objavljene za njena života.

Bila je vrsna i talentirana slikarica i studentica Likovne akademije u Beogradu, koju nažalost nikada nije uspjela završiti jer je iz obiteljskih razloga i bolesti roditelja morala napustiti studij kiparstva u ateljeu Tome Roksandića. Umjetničko djelo ovog glasovitog kipara je spomenik palim borcima

VIII. vojvođanske udarne brigade, koji se nalazi na Trgu žrtava fašizma u Subotici.

 

SVESTRANOST

 

Maja je svoje slike radila većinom u tehnici ulja, a naslikala je portrete svećenika velikana Subotičke biskupije: biskupa Blaška Rajića, Matije Zvekanovića i Lajče Budanovića, koji su svojedobno donirani župnim uredima u kojima su oni djelovali, dok se slika biskupa Matije Zvekanovića nalazi u prostorijama Bunjevačke matice u Subotici.

Povrh svega navedenoga u njezinoj zbilja bogatoj biografiji, Maja Bačlija Kikić je bila i bilingvistica, te je pored materinjeg hrvatsko – bunjevačkog, odlično govorila i mađarski jezik, a tečajeve esperanta je nekoliko godina redovito pohađala na tadašnjem Radničkom sveučilištu u Subotici.

Kao uposlenica Trgovačkog poduzeća Nama bavila se i aranžiranjem trgovačkih izloga, a tečaj za dekoratere je također uspješno završila 1955. godine na Radničkom sveučilištu.

Kao aktivna vjernica Katoličke crkve radila je na restauraciji kipova i slika u franjevačkom samostanu u Subotici i Slavonskom Brodu u Hrvatskoj.

Prije tridesetak godina Maja Bačlija Kikić je donirala 150 etnografskih predmeta Etnografskom muzeju u Zagrebu, jer su tamošnji etnolozi i kustosi izrazili interesiranje za ovu vrijednu donaciju koja im je nedostajala u muzejskom fundusu. Nažalost, i ovdje se pokazalo na djelu neshvaćanje i nedostatak sluha subotičke kulturne sredine za ovakvim kolekcijama, kao što je to bio slučaj i sa slikama iz zbirke dr. Vinka Perčića, koje su također završile u Zagrebu.