Arhiv tekstova

Jeste li bili nekada na Cresu? To vam je jedan krasni otok. Ali to vam još bolje može posvjedočiti i pozamašna skupina od stotinjak djece iz vrtića Marija Petković Sunčica, te iz hrvatskih odjela iz Subotice i okolice, koja su skupa sa svojim roditeljima, odgojiteljima i nastavnicima boravili na Cresu. Kao i svake godine ovu obnovu duha i tijela organizirale su Hrvatska katolička udruga za zaštitu prava djece i mladeži Stopa i Udruga Naša djeca, s tim da su ovoga puta na put krenula dva umjesto standarno jednog autobusa.

Nekoliko generacija, od »pelenkaša« do onih u »zrelijim« godinama bila je prednost i bogatstvo ovog zajedništva, jer kad spojite mladost i iskustvo dobivate potpun užitak. Jedanaest punih dana na Cresu nije bilo dovoljno da se iscrpe sve ideje, te će se druženje svakako nastaviti i u Subotici.

Svaki dan bio je ispunjen brojnim aktivnostima, od jutarnje tjelovježbe uz nastavnika Tomislava Raca, preko duhovne meditacije za taj dan koju je pripremao vlč. Goran Vilov. Potom su slijedile uobičajene aktivnosti na plaži, koje su u sredini dana »prerezali« i oplemenili svakodnevnom misom uz zvuke tamburice i dječje vesele pjesme koje je predvodila učiteljica Ana Čavrgov. Večernji su sati bili rezervirani za razne radionice, na kojima su nastale prekrasne narukvice prijateljstva, još ljepši rajfovi, ukrasne gumice i šnale za kosu. Dio radova je ponuđen i mještanima i turistima na obostrano zadovoljstvo. Bilo je tu i plesa, ali da ne odajemo baš sve. Treba spomenuti i otvorenje Creskih kulturnih večeri u samostanu sv. Frane, na kojima su sudjelovala i naša djeca kao i nezaobilazni tamburaši. 

Bilo je ovo druženje za pamćenje, što se i vidi iz priloženih fotografija, a ono što se možda ne vidi na prvi pogled, a svakako je rezultat koji je i očekivan, je zajedništvo koje nas je ojačalo i povezalo. Iako je sol s tijela i odjeće već isprana, ostala su puna srca i mnoštvo fotografija i snimaka kojima ćemo se rado vraćati. Stoga veliko hvala gvardijanu fra Zdravku Tubi, koji je i ove godine raširio vrata svoga samostana ali i svoga srca, te pomogao da se subotička djeca još jednom lijepo provedu na otoku na kojem, kako kažu, doista nema stresa.