Arhiv tekstova

Osamnaestogodišnja djevojka Nađa Andrić sudjelovala je kao članica HKUPD-a Matoš iz Plavne na ovogodišnjoj, drugoj po redu Reviji tradicijske odjeće i izboru najljepše Hrvatice u narodnoj nošnji izvan Republike Hrvatske od 23. do 28. lipnja u Tomislavgradu (BiH). Ovaj je projekt održan pod pokriveteljstvom člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragana Čovića, Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Vlade Hercegbosanske županije i Općine Tomislavgrad, a organizator je bila Udruga za promicanje hrvatske tradicijske kulture u Bosni i Hercegovini Stećak u suradnji s Hrvatskom maticom iseljenika.

»Za mene je, kao i za moju baku Maricu Andrić koja me je pratila, ovaj susret bio nezaboravan. S nama je bila i Patricija Merković iz Male Bosne, a vodila nas je s. Eleonora. Bile smo smještene u  Karmelićanskom samostanu sv. Ilije na Buškom jezeru kod Tomislavgrada, gdje su nam se pridružile i druge djevojke čak iz 21 zemlje«, kaže oduševljeno Nađa ze nastavlja pričati o svojim lijepim dojmovima: »Reviji i izboru prethodilo je niz događanja koja će nam svima ostati u trajnom sjećanju. Svi smo zajedno naučili prekrasnu pjesmu Dobra večer, dobri ljudi, koju smo više puta na ovom susretu pjevali. Primio nas je gradonačelnik Tomislavgrada u eko selu Grabovica, bili smo u Sarajevu i prošetali središtem grada, a primio nas je i član Predsjedništva BiH Dragan Čović.« Baka Marica ovoj priči oduševljeno dodaje kako nikada neće zaboraviti susret s kardinalom Vinkom Puljićem, te posjet Kninu i kninskoj tvrđavi i razgovor s gradonačelnicom ovoga grada. U pamćenju će im ostati i obilazak franjevačkog samostana u Tomislavgradu i izloženi muzejski eksponati, a najviše ih je dojmilo druženje i upoznavanje s osobama iz raznih zemalja.

Nađa je sklopila mnoga poznanstva, a najviše se družila s djevojkom iz Venezuele. Posebno je ugodno iznenađena prekrasnim nastupom klape Delminium iz Tomislavgrada, te pučkim pjevanjem pjesama iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine. Za Vojvođane je to novo iskustvo i višestruka korist.

I Nađa i njezina baka često su u razgovoru isticale ulogu autora ovog projekta Zvonka Martića, koji je, među ostalim, izjavio kako je cilj ovoga programa povezivanje Hrvata iz cijeloga svijeta u svrhu promicanja zajedničke tradicijske kulture te jačanja i očuvanja nacionalnog i kulturnog identiteta.

Naše dvije Plavanjke s puta su donijele mnogo suvenira, među kojima se našao i najnoviji broj časopisa Hrvatska riječ, glasila Kulturno-prosvjetnog društva Hrvata u Bugarskoj, što im je osobno uručila glavna urednica izdanja Hristinka Jankova.

Baka Marica, kao vrlo aktivna članica Matoša, željela bi svoje prekrasne dojmove i radost podijeliti sa svima, ali ima i onih koje sve to osobito ne zanima. Zato se prisjetimo misli jednog poznatog pisca: Ne budite ravnodušni, jer je ravnodušnost smrtonosna za ljudsku dušu (Gorki).

Nađa Andrić  pohađa srednju Prometnu školu Pinki u Novom Sadu, odlična je učenica i kroz godinu dana namjerava se upisati na neki fakultet. Kao što je aktivna u Matošu tako je i Domu Brankovo kolo gdje boravi, angažirana u folklornoj sekciji. Ipak, dok traje nastava, svakog vikenda dolazi kući u Plavnu koju neizmjerno voli i gdje su joj najvažnije osobe, prije svega, roditelji, rođaci i prijatelji.