Arhiv tekstova

Osam turnirskih dana na III. Svjetskom nogometnom prvenstvu nogometnih klubova izvan domovine donijelo je puno dobrog i kvalitetnog nogometa između osam najboljih hrvatskih momčadi iz dijaspore, koje su do Zagreba stigle kao najbolje među najboljima. Nogometna reprezentacija Hrvata iz Vojvodine, faktički iz Srbije, plasman je izborila osvajanjem 1. mjesta na Europskom prvenstvu hrvatskih klubova u Beču, a status favorita je i ovoga puta opravdala na najljepši mogući način.

U prvom dijelu natjecanja po skupinama, prvo je pobijeđena momčad Villafrance iz Francuske s 3:1 (pod vodstvom izbornika Dade Prše, proslavljenog hrvatskog reprezentativca), a potom je identičnim rezultatom svladana i australska ekipa Sydney United. Odlučujući duel između dvije najbolje momčadi u skupini, protiv Croatie iz Toronta (Kanada), nakon velike i dramatične borbe završen je neodlučeno 2:2, što je vojvođanskim Hrvatima bilo dovoljno za plasman u veliko finale.

Nažalost, švicarska momčad Pajde iz Mohlina bila je bolja i s 4:0 slavila je u velikom finalu III. SP za hrvatske nogometne klubove izvan domovine, pa je momčadi Hrvata iz Vojvodine pripao naslov svjetskih vicešampiona, što je ujedno i najveći uspjeh jedne hrvatske sportske momčadi s ovih prostora.

 

NAJJAČE NOGOMETNO NATJECANJE

 

Koordinator nogometne reprezentacije Hrvata iz Vojvodine i čovjek koji je svakako najzaslužniji za njeno stvaranje i brojne uspješne rezultate koji su zabilježni tijekom svih proteklih godina, Petar Kuntić komentirao je nastup na III. SP za hrvatske nogometne klubove izvan domovine:

»Imajući u vidu momčadi koje su su sudjelovale na III. Svjetskom nogometnom prvenstvu hrvatskih klubova izvan domovine, ovo je do sada najjače natjecanje na kome je sudjelovala nogometna reprezentacija Hrvata iz Vojvodine. Osam najboljih ekipa sa svih kontinenata u osam dana je odmjeravalo snage, a niti jedna od ovih hrvatskih nogometnih ekipa nije ništa slabija od neke primjerice drugoligaške momčadi u Srbiji, napose što su neki igrači koji su nastupali kao pojačanja klubovima iz Australije, Kanade i Francuske svakako imale mjesta i na prvoligaškoj sceni. Zbog svega navedenoga ovo je zbilja najveći uspjeh nogometne reperezentacije Hrvata iz Vojvodine, jer se prije svega trebalo kvalificirati za jedno ovako jako natjecanje, a potom na njemu uspjeti izboriti plasman u veliko finale. Želio bih čestitati svim igračima na uzornom držanju i primjernom prikazu naše manjinske hrvatske zajednice na ovim prostorima, držeći se skupa tijekom cijeloga turnira bez i ijednog ekcesa i incidenta. Ovo naglašavam i zbog činjenice kako dvije trećine naše momčadi čine nogometaši rođeni 1993. godine i kasnije, u pitanju je vrlo mlada selekcija kojoj je ovo bilo i prvo jako nogometno natjecanje u karijeri. Za vrijeme svih turnirskih dana u Zagrebu, naša delegacija je imala prilike susretati se s mnogim važnim imenima hrvatskog, ali  svjetskog nogometa jer nas je par puta posjetio i predsjednik HNS-a Davor Šuker, što je dodatni moment na važnosti cjelokupnog dojma koji su naši momci i stručni stožer ostavili na III. SP za hrvatske klubove izvan domovine. Osobno, kao glavni koordinator nogometne reprezentacije Hrvata iz Vojvodine, kako je to bilo navođeno u službenim protokolima, a mi smo faktički bili nogometna reprezentacija Hrvata iz Srbije, izvan nogometnih susreta imao sam prilike obaviti nekoliko vrlo važnih razgovora s visokim dužnosnicima hrvatskog političkog miljea,  i konačno s predsjednicom Kolindom Grabar – Kitarović, što je također pridonijelo boljem dojmu našeg nastupa na najvećoj nogometnoj smotri Hrvata izvan Hrvatske«.