10.07.2015
Godine uz nogometni klub
Omladinski nogometni klub Šikara iz Šikare (dio Sombora) završio je ovogodišnje natjecanje kao prvoplasirana nogometna ekipa u Međuopćinskoj ligi Sombor-Apatin-Kula-Odžaci i time stekao pravo da se od jeseni natječe u Područnoj ligi Sombor. Najveći je ovo uspjeh Šikare, od 1961. godine od kada postoji klub, a jedan od zaslužnih za taj uspjeh je Vinko Lemić, tajnik kluba. Prije dvije godine, kada je situacija u klubu nije obećavala opstanak, okupio je sve one koji su bili spremni raditi volonterski i pomoći klubu, a rezultat tog i takvog rada je najveći uspjeh koji su zajednički ostvarili igrači na terenu i oni koji im pomažu – od igrača do uprave, volonterski, bez novčane naknade.
Volonteri
Vinko Lemić, počeo je kao nogometaš u Šikari, koja je bila i ostala klub koji uglavnom okuplja igrače iz Šikare i salaškog naselja Bezdanski put. »Klub je osnovan 1961. godine, a natjecati se počeo 1964. godine. Inicijatori osnivanja kluba bili su Šikarčani i na samim počecima natjecali smo se u tadašnjoj salašarskoj ligi. Klub je uvijek bio amaterski i uvijek je okupljao one koji vole sport«, kaže Lemić koji se klubu kao igrač priključio 70-tih godina prošlog stoljeća. Od tada stalno je uz klub, na raznim poslovima i zaduženjima. Za ovih nekoliko desetljeća prolazila je Šikara kroz razne faze, a jedan od perioda koga se nerado sjećaju je vrijeme 90-tih kada je klub bio u vlasništvu problematičnih ljudi. U to vrijeme naš sugovornik bio je po strani. Iza tih problematičnih vlasnika i njihovog upravljanja klubom ostali su takvi problemi da je klub bio pred gašenjem. Nekoliko godina bio je čak i u fazi mirovanja. No, kako su Šikarčani 60-pokrenuli klub, tako su bilo riješeni i izboriti za njegov opstanak. »Rekao sam sebi – bit ću posljednji koji će staviti potpis da se klub ugasi. Krenuo sam animirati ljude moje generacije, nekadašnje igrače Šikare, da se uključe u rad kluba i uspio sam prikupiti šest, sedam ljudi koji su prihvatili pomoći da se klub oživi. Nikome nismo tražili novac, već da pomognu kako i koliko mogu. Da pokose travu na terenu, financiraju odlazak na natjecanje...«, priča nam Vinko, koji je na mjestu tajnika OFK Šikara tri godine. Polako su se uključivali i drugi – Antun i Marko Petreš, Zvonko Džebo... i tako je počela priča o uspjehu nogometaša iz Šikare.
Povijesni uspjeh
Prošle jeseni kada je počelo natjecanje želja im je bila da budu u pri vrhu tabele. Prvo dio prvenstva završili su kao drugoplasirani, što je dalo dodatni poticaj kako upravi tako i igračima, pa je postavljen novi cilj – prvo mjesto. »Doveli smo nekoliko igrača, ali ne tako što im obećavali kule i gradove, već čisto na drugarskoj osnovi, jer smo mi ponoviti ću amaterski klub. Rezultat tog i takvog rada je uspjeh koji smo ostvarili. A u svemu tome najznačajnije je drugarstvo i dobro ozračje u klubu«, priča Vinko. Na naš upit koliko mu znači to što je su uloženi trud i njegova želja da klub opstane dali rezultate kratko odgovara da je nevičan iskazivanju emocija, ali da mu je zbog svega što su uspjeli uraditi puno. »To treba doživjeti. Utakmica na kojoj smo pobjedom nad Crvenkom, nekadašnjim prvoligašem, potvrdili prvo mjesto na tabeli bila je praćena prvim slavljem navijača i igrača. Treba sada održati nivo koji smo dostigli. Ima onih koji nam daju potporu, ali ima u gradu i onih koji nam i zavide na ostvarenom uspjehu«, kaže Lemić i dodaje da se na utakmice polako vraćaju i gledatelji kojih je sada i do 250 kada Šikara igra na domaćem terenu.
Drugi dio priče, a koju Vinko u klubu najbolje zna, je kako osigurati financije za pokrivanje svih troškova. »Od Sportskog saveza grada Sombora za ovu godinu nam je namijenjeno 220.000 dinara, što je polovica sredstava potrebnih za funkcioniranje. Prvu ratu tog novca tek smo sada dobili. To sve što dobijemo od Sportskog saveza mi i vratimo, jer toliko koštaju suci i delegati. Danas naći sponzora, pa i za tisuću dinara jako je teško, ali nađu se ljudi spremni da plate kupovinu dresova ili da pomognu na neki drugi način«, priča nam tajnik Šikare.
Da je cijela priča oko OFK Šikare prije svega bazirana na drugarstvu potvrđuje i kapetan ekipe Goran Milanović. »Svi smo svoji, ako treba kosimo i teren i na drugi način pomažemo klubu i borimo se. Da nije bilo Vinka, Antuna i Marka Petreša vjerojatno bi bili među posljednjima na tabeli. Po meni najbitnije je što smo svi iz kraja i što se međusobno poznajemo«, kaže Goran.
Sada se otvara pitanje što poslije ovog uspjeha. Vinko odgovara da o svemu treba promisliti hladnom glavom i da nije cilj ući u viši rang po svaku cijenu, a onda poslije jedne sezone ispasti.