Arhiv tekstova

Jedna od kazivačica iz grada sjeća se žena kojima su roditelji dogovorili brak, međutim, navodi kako je i u to vrijeme (razdoblje o kojem ona zna iz priča starijih) bilo različitih situacija kada je u pitanju bio odabir bračnog partnera. Za »sirote cure«  nisu se pravili svatovi, nego su »uskakale« (otišle su kod partnera u kuću što se smatralo da se udala). Starije sugrađanke sjećaju se kako je položaj mladih Bunjevki – Hrvatica u gradu u vrijeme Kraljevine SHS bio težak, jer se uglavnom nisu školovale (osim obveznih četiri razreda škole), pa su najčešće radile kao sluškinje po bogatim kućama ili kao nekvalificirana radna snaga u tvornicama. Posebno naglašavaju jasne i oštre društvene razlike između bogatih i siromašnih, te zanatlija. Tako se jedna kazivačica  sjeća se da su Bunjevke obučene u bunjevačke haljine išle na misu u Veliku crkvu (katedralu) u 10 sati, a da su »jako dotjerane« gospođe išle na 11 sati.  

Prisjećajući se davnih dana,  kazivači su suglasni u tome da se žene (njihove bake) nisu imale običaj šminkati, niti posebno njegovati lice. One su živjele u  XIX. stoljeću,  u vremenu u kojem općenito nije bilo popularno šminkanje. U razdoblju romantizma u visokom društvu bio je popularan bolestan izgled žene – blijedo lice, a preplanuli ten smatran je vulgarnim.   

 

Društveni položaj Bunjevki između dva svjetska rata

 

Između dva svjetska rata položaj žena u gradu se značajno promijenio. Navedeno  potvrđuje  članak u Subotičkim novinama od 21. prosinca 1935. godine pod naslovom Osnutak »Ženskog pokreta« u Subotici. U njemu se na pomalo ironičan način govori o pokretu žena za izjednačavanje prava  s muškarcima (pokretačice borbe bile su dvije Bunjevke: g-đica dr. Kata Poljaković i dr. Marcela Jagić, što pokretu daje posebnu težinu). Pisac ovog članka, potpisan kao Mister John, između ostalog navodi sljedeće: 

»Uvijek smo mislili i govorili da se naše Bunjevke još nisu emancipirale, da nisu moderne osim u upotrebi ruža, pudera i kozmetike. No na naše ne malo iznenađenje protivno se ispostavilo (...) A neke mlađe članice, koje još misle da bi im se mogla sreća nasmijati, pa da im baci pod papuču kakvog ravnopravnog i izjednačenog muškarca, pokreću pitanje slobode braka – slobodne ljubavi i druga pitanja koja »teško sputavaju« žensku slobodu. Za glavne neprijatelje ženske slobode smatraju katoličke popove, kako je to izrazila jedna od članica na posljednjem sastanku.«

Iako pisan u ironičnom stilu, članak indirektno govori o tome kako je bilo mladih Hrvatica, pripadnica višeg građanskog sloja, koje su pohađale visoke škole, te da su te žene slobodno koristile modernu kozmetiku i glasno iskazivale svoje nezadovoljstvo podređenim položajem u odnosu na muškarce.  

 

Praćenje modnih trendova

 

Da Subotica kao grad nije zaostajao po pitanju praćenja modnih trendova za ostalim europskih gradovima, svjedoči članak iz katolički orijentiranih Subotičkih novina od 10. veljače 1939. godine u članku Katolička djevojka sadašnjice, koji govori sljedeće:

»(...) Ovaj razorni moderni duh taknuo je i najviše naškodio duši mlade djevojke, koja je kao nježni cvijet u šarolikom perivoju svijeta. Da promotrimo što je stvorio moderni odgoj, duh vremena i zahtjevi mode od djevojke? Pogledajmo jednu djevojku iz bolje kuće, viđenu gospođicu naših dana. Već njena vanjština nas iznenađuje svojom promjenjivošću, jer je čas plava, čas crna, danas u dugoj haljini sa kratkom kosom, sutra u pedalj suknjici s dugim loknama, jednom ima podvučene crte lica, drugi put je posve bez obrva sa cigaretom i već tako se mijenja sve prema zahtjevima i hirovima mode (...)«

Autor teksta upozorava na udaljavanje mladih djevojaka od crkve, patrijarhalnog odgoja i slijepe poslušnosti žene. Iščitava se da su žene u gradu prihvatile modne trendove tog vremena, te kako se u tekstu kasnije navodi: žena vrijeme troši na šport, njegu zdravlja i ljepote i na iskorištavanje mondenskih zabava i tekovina kao što su: ples, utakmice, kartanje i dr.     

 (Nastavit će se)