Arhiv tekstova

Mnogi znanstvenici ili umjetnici u povijesti doživjeli su odbacivanje u svom zavičaju, te su odlazili u daleke zemlje koje su prihvaćale njihov talent i sposobnosti. I danas je nerijetko tako. Ljudi teško prihvaćaju da se netko iz njihove sredine izdigao iznad ostalih, da je iznad uobičajenog prosjeka, pa pokušavaju omalovažiti njegove sposobnosti. Evanđelja nam svjedoče kako je slično doživio Isus u svom zavičaju (usp. Mk 6, 1-6).

 

ODBAČENI ISUS

 

Brojni Isusovi suvremenici prihvatili su ga i krenuli za njim. Mnogi su ga i odbacili, a među takvima bili su i oni koji su ga dobro poznavali. Upravo to što su ga poznavali bio je razlog zbog kojeg su ga odbacili: »Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« (Mk 6, 3). Njegova obitelj nije bila ugledna, niti je kraj iz kojeg je dolazio bio poznat po dobrom, zato Natanael na tvrdnju da je Isus Mesija izjavljuje: »Iz Nazareta da može što dobro doći« (Iv 1, 46). Dakle, Isusovi suvremenici koji su poznavali njegovu obitelj uzimali su sebi za pravo odbaciti njegov nauk i njegovo poslanje samo zato što se njegovo podrijetlo nije uklapalo u njihovu sliku o iščekivanom Mesiji. To što su poznavali njega i njegovu obitelj bila je nepremostiva prepreka za njihovu vjeru. A vjera je bila ono što je Isus tražio kako bi činio čuda, zato ih je u svom zavičaju učinio tek nekoliko, onima koji su ga vjerom prihvatili. »I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri« (Mk 6, 5-6).

Da, čudio se Isus nevjeri svojih sunarodnjaka, jer je svojim djelima i riječima pokazao i dokazao svoj mesijanski identitet, ali to njima nije bilo dovoljno. Oni su se pouzdavali u vlastite procjene i znanja, mislili su da ga poznaju, a baš zato ga nisu upoznali. Zato što su mislili da sve o njemu znaju promaklo im je tko je on zapravo. Njihovo znanje o Isusu bilo je djelomično, a oni su ga smatrali potpunim. Tako su zatvorili put vjeri i odbacili Mesiju kojeg su stoljećima iščekivali.

Mesija je među ljude došao onako kako mu se nitko nije nadao. Bog je za svog sina izabrao skromnu obitelj, izabrao je više nego skromno mjesto rođenja – štalu, kao što mu je za zavičaj izabrao grad koji među Izraelcima nije bio čuven po dobrom. Mesiju takvog podrijetla nitko nije očekivao. Svi koji nisu mogli odbaciti svoja očekivanja odbacili su njega. Budući da je među Izraelcima bila opće prihvaćena predodžba slavnog i moćnog Mesije, oni koji su Isusa bolje poznavali teže su ga prihvaćali, a što su o njemu manje znali, lakše su prepoznavali onog kojeg su čekali.

 

VJERA IZNAD ZNANJA

 

Prihvatiti Isusa kao Mesiju i Sina Božjeg stvar je vjere. Kršćanin dvadeset i prvog stoljeća zna da je Isus Mesija, ne mora to sam otkrivati kako su morali Isusovi suvremenici. Međutim, to znanje mu često ne pomaže da ga kao takvog i vjerom prihvati. Moderan čovjek teži za znanjem o svemu, pa tako i o Isusu. Jedni se zanimaju za njega kao za povijesnu osobu, te ga iz te perspektive istražuju, drugi proučavaju njegov nauk. Međutim, usvajanje znanja o Isusu ne puni crkve. To je zato što znati i vjerovati nije isto. Znanje o Isusu samo je jedan korak od mnoštva koje moramo učiniti kako bismo mu se približili. Ono bi trebalo biti korak koji nas vodi u vjeru. Ako nije tako, onda nam to znanje ničemu ne koristi, jer Krist postaje izjednačen s mnoštvom povijesnih osoba o kojima mnogo znamo. Ali on je osoba koja nadilazi povijest. Da bismo to prihvatili potrebna je vjera u njega. Nažalost, danas je sve manje takvih kršćana, jer se često zaboravlja da je bit kršćanstva vjerovati u Isusa Krista i to životom svjedočiti.

Većina današnjih kršćana prihvatila je znanjem Isusa kroz mnoge vjerske pouke, ali da ga nije prihvatila vjerom govori nam to što su crkve sve praznije, što sakramenti polako gube na važnosti. Međutim, koliko god da o njemu znamo, on sva naša znanja nadilazi. Mi kroz znanje stvaramo određene predodžbe i očekivanja, a on nam je pokazao kako je izvan svih naših okvira i da djeluje drugačije od očekivanog. Isus Krist od nas ne zahtijeva dobro poznavanje povijesnih činjenica, već nasljedovanje i vršenje zapovijedi vrlo jasno i konkretno izrečenih. Zahtijeva da u njega vjerujemo i onda kada se vjera i ljudska logika razilaze, zahtijeva da budemo njegovi svjedoci u svijetu.