Arhiv tekstova

Subotičanin Franjo Vujković Lamić je prije nekoliko godina, ponajviše zbog zdravstvenih tegoba, odlučio više vremena provoditi uz Dunav u vikendici u Bogojevu. A uz prekrasnu rijeku gotovo uvijek ide i ribičija.Više iz hobija i zadovoljstva, ali kada se u subotu 27. lipnja štap opasno nakrivio, naš sugovornik je znao kako je u pitanju nešto veliko...

Kako ste upecali rekordno velikog soma koji je na vaganju mjerio impozantnih 31 kilogram, a dugačak je 185 cm?

Prošle subote smo izišli oko četiri sata izjutra s čamcem u ribičiju, riba nije baš naročito dirala i već smo se negdje oko pola jedanaest spremali za povratak na obalu kada mi se desni štap počeo ozbiljno napinjati. Isprva sam mislio kako se udica zakačila za neki panj ili nešto slično, međutim ubrzo sam iz iskustva shvatio kako je u pitanju ipak neka riba. I to poveća.

Što ste dalje činili u pokušaju svladavanja goleme riječne ribe?

Sljedećih dvadesetak minuta minuta sam vukao ulovljenu  ribu prema čamcu u želji samo da vidim što je, kolika je, po cijenu i da je ne ulovim.  A, ono somina. Uspio sam je dovući blizu, glavu soma sam ubacio u mrežu, a kolega Kares je vještim manevrom ubacio u čamac ostali dio ribljeg trupa.

S kojim mamcem je uhvaćen ovaj golemi som?

Ništa posebno. Tijekom cijele ribičije smo koristili durboke, gliste i pijavice, ali eto som je naletio.

Što ste učinili s rekorderom nakon što ste ga izvagali i slikali se s njim?

Ovaj bogati ulov smo odmah istranžirali, spremili mnogo odrezaka, pa će biti za nekoliko dobrih ručkova i večera.

Što za vas znači boravak na Dunavu i ribičija iz hobija?

Prije svega zdravlje, jer sam prije nekoliko godina imao infarkt i boravak na svježem zraku i prirodi mi izuzetno godi. Kada sam se prvi puta vratio iz Bogojeva, nakon što sam skupa s prijeteljem Mirkom  kupio jednu vikendicu uz obalu, žena me nije mogla prepoznati. Ribičija je hobi, jer se uz rijeku mora baviti ribom, a dobro dođe i za zdravi, svježi obrok.

Na koncu jedno ribičko pitanje. Omiljena riba?

Naravno, som!