Arhiv tekstova

Hrvatski sokol u Zemunu postojao je još 1905. godine, ali od tog vremena nema podataka o njegovom djelovanju. Godine 1909. društvo ima ukupno 85 članova i to 18 članova utemeljivača, 15 izvršnih i 52 podupirujuća člana. Za prvog starješinu izabran je Ivan Župetić, za zamjenika starješine Joso Levačić, za tajnika Ante Fišler, za blagajnika Jozo Babić, za članove uprave dr. Živko Bertić., dr. Nikola pl. Fuger, Dragutin Gnus, Ervin Jurković i Franjo Katinčić. Vođa je bio Josip Mezei, zamjenik vođe Ante Fišler, a predvodnici vrsta Ivan Abramović, Ivan Budlik i Slavko Fišler. Članovi ovog društva, vježbali su najprije u jednoj dvorani preko puta crkve BDM, a kasnije od 1913. godine u dvorani novopodignute dječačke škole. Od svog osnivanja Društvo je bilo učlanjeno u Sokolsku župu Jelačić sa sjedištem u Srijemskoj Mitrovici.

 

DOBRI ODNOSI SA 

SRPSKIM SOKOLOM

 

Članovi zemunskog Hrvatskog sokola nisu postizali neke posebne rezultate, ali značajno je da su sa Srpskim sokolom u gradu održavali dobre odnose. Tome je najviše doprineo gimnazijski profesor Jozo Babić, koji se dugo nalazio na čelu ovog društva i bio nadaleko poznat kao veliki pobornik dobrih odnosa Srba i Hrvata i ideje jugoslavenstva. Kao najbolji primjer suradnje dva društva, govori slučaj iz 1911. godine, kada su vlasti zabranile vježbanje i pristup u Srpski soko desetorici srednjoškolaca. Jedan od njih je u listu Oko sokolovo, glasniku Sokolske župe Beograd, u broj 8 iz 1937. godine, ovako opisao taj događaj: »Da bi smo mogli produžiti s radom zamolili smo našeg uvaženog profesora Jozu Babića, koji je bio starješina Hrvatskog sokola da nas primi u svoje društvo. Braća Hrvati prihvatiše ovu našu ideju, primiše nas u svoje gnijezdo i mi smo od tada s njima zajednički radili i nastupali pod imenom Hrvatki soko.« Članovi Hrvatskog sokola su svojim srpskim kolegama pružali podršku i u vrijeme zabrane njihove organizacije 1913. godine. Odnosi su se nešto izmijenili tek pred rat, ali ni blizu onoliko koliko se to događalo u drugim mjestima pod austrougarskom vlašću.

NOGOMETNA 

TRADICIJA ZEMUNA

 

Sportski život Hrvata poslije I. svjetskog rata razvijao se oko Hrvatskog sokola i sportskih društava ZAŠKA-a, Vitez, Sparta i Građanskog koja su svršetkom II. svjetskog rata prekinula rad. Najpopularniji sport u gradu bio je nogomet. Prvi nogometni klub u Zemunu osnovali su studenti koji su studirali u Zagrebu, a zvao se ZAŠK (Zemunski akademski športski klub). Osnovan je po uzoru na zagrebački Građanski, a njegov pravilnik je prilagođen ZAŠKU-u. Među osnivačima bili su zemunski studenti i igrači u klunu: Stjepan Doljanin, Stjepan Benjek, Josip Kulundžić, Andrija Bogner, Josip Blašković, Dragutin Katinčić, Franja Ebel i Oton Jenč. Kasnije su, između dva rata, u Zemunu osnovani i drugi klubovi Sparta, Vitez i Građanski. Poslije II. svjetskog rata sport napreduje i Hrvati u njemu pojedinačno sudjeluju. Najveći uspjeh u sportu, u nogometu, ostvario je NK Galenika igrajući dvije godine u I. ligi. Ovo je ostvareno pod stručnim vodstvom Stjepana Bobeka i Marka Valoka. Kao tandem su se proslavili vođenjem najtrofejnije generacije beogradskog Partizana. U Zemunu su ostali dvije godine postižući s timom Galenike dobre rezultate. To je njihov, naročito Bobekov, doprinos zemunskom nogometu.

 

DRUGI SPORTOVI U ZEMUNU

 

U atletici, pojedinačno zemunski atletičari su 1949. godine također postigli odlične rezultate. Najbolji pojedinci u klubu bili su Petar Šarčević i Milan Milakov. Šarčević je postao državni prvak u bacanju kugle, hicem od 15,35 metara, što je bio jedan od najboljih rezultata te godine u Europi, skinuo je s liste državnih rekorda jedan od rijetkih posljednjih predratnih rezultata, star 13 godina. Milakov je u skoku s motkom također bio prvak Srbije i Jugoslavije, s rezultatom 3,90 metara je izjednačio državni i oborio republički rekord, s tim što je ovaj rezultat kasnije postigao još jednom. U dresu Jedinstva bio je prvak države i 1950. godine. Sigurno je jedno, da su veliki doprinos kako u pojedinačnom tako i kolektivnim sportovima Zemuna kroz povijest, dali upravo mnogi sportaši Hrvati.

 

(Za tekst su korišteni podaci iz rada Hrvati stvaraoci u Zemunu, dr. sc. Vlatka Rukavine)