Arhiv tekstova

Naselje Nikinci postojalo je u srednjem vijeku. Pod imenom Mikincz nalazi se u dokumentu iz 1403. godine. U popisu poreznih obveznika Srijemskog sandžaka nastalom između 1566. i 1574. godine, ime sela ubilježeno je u obliku Nikinči. Pustara Mikovcze zabilježena je 1727. godine kao napušteno selište na mitrovačkom vlastelinstvu. Tijekom vladavine Turaka ovim prostorima, o Nikincima se malo zna i pretpostavlja se kako je selo bilo spaljeno i opustošeno. Više podataka o Nikincima zna se tek od 1737. godine kada se u selo doseljava izvjestan broj Albanaca katolika, ili kako su ih tada zvali – Klimenata. Nakon njih u selo se doseljavaju Mađari i Hrvati, koji preuzimaju primat u poljoprivrednoj proizvodnji. Za vrijeme vladavine Marije Terezije (1740. – 1780.) godine, dolazi do vala kolonizacije Nijemaca tako da su stanovništvo u to vrijeme činili Hrvati, Mađari i Nijemci. Takva struktura stanovništva ostala je sve do Drugog svjetskog rata, do 1944. godine, kada dolazi do iseljavanja Nijemaca, a na njihovo se mjesto doseljavaju Srbi. Katoličko stanovništvo u Nikincima bilo je u većini sve do devedesetih godina, kada je prisiljen iseliti se veći broj Hrvata i Mađara. Tada se potpunosti mijenja etnička struktura sela. Danas u ovom mjestu živi mali broj Hrvata, ali iako mala, župna se zajednica usprkos teškim vremenima uspjela očuvati. 

 

Nikinačka župa

 

Nikinačka se župa razvila iz misijske ispostave čije je sjedište bilo u Hrtkovcima. Prvi kapelan u Nikincima bio je Antun Maletić, koji je kao kapelan u Nikincima služio od 1782. do 1789. godine. Samostalna mjesna kapelanija je u Nikincima djelovala od 1789. do 1795. godine, kada Nikinci postaju samostalna župa, a njen prvi upravitelj je bio Petar Malja, koji je 1807. godine imenovan župnikom. Prva župna crkva u Nikincima podignuta u čast svetog Antuna Padovanskog, izgrađena je 1763. godine zahvaljujući nastojanjima talijanskih franjevačkih misionara. To je tada bila drvena crkvica optočena blatom i oličena u kojoj se nalazio oltar posvećen svetom Antunu. Druga drvena crkva u Nikincima građena je u razdoblju od 1800. do 1802. godine,  kada ju je blagoslovio Ivan Matizović, župnik mitrovačkog dekanata. Župnik Josip Jelić otpočeo je izgradnju prve zidane crkve, a završio je župnik Ignac Kesegić 1852. godine. Nažalost, župna je crkva porušena u bombardiranju 1944. godine. Ruševine crkve su tako stajale sve do 1971. godine, kada za vrijeme župnika Antuna Devića otpočinje njena obnova koja je završena 1973. godine. Ta crkva postoji i danas u ovom mjestu. Ali i tijekom posljednjeg rata kada se veliki broj župljana iselio iz Nikinaca, i sama župna crkva bila je izložena napadima, a oštećena je čak četiri puta. Najteži napad dogodio se upravo na blagdan Svetog Antuna 13. lipnja 1995. godine. Usprkos svemu, za sve ovo vrijeme župljani iz Nikinaca su slavili i štovali svoga zaštitnika svetog Antuna Padovanskog, a posljednjih godina nakon teškog razdoblja devedesetih, proslava Svetog Antuna ponovno dobiva onaj nekadašnji sjaj. Osim toga, iako malobrojna, zajednica rimokatoličkih vjernika u ovom srijemskom mjestu, ustrajna je u svojim nastojanjima, a to je da očuvaju svoju vjeru, kulturu i običaje.

 

Ideja o proglašenju svetišta

 

S obzirom da su Nikinci jedina župa u Srijemu čija crkva nosi ime svetog Antuna, stoljećima su na taj dan u Nikince dolazili hodočasnici autobusima, automobilima, pješice i uz procesiju s križem iz svih okolnih sela. Danas se taj broj nešto smanjio, ali  je ipak i ove kao i prethodnih godina došao veliki broj ljudi. Misno se slavlje na proslavi crkvenog goda ovog mjesta služi i na mađarskom jeziku, jer u Nikincima osim Srba i Hrvata žive i Mađari: »Proslava ove svetkovine je veoma značajna za nas ovdje u dijaspori, a drago mi je što se svake godine okupi i veliki broj hodočasnika iz Republike Hrvatske. To je znak sjedinjavanja svih nas katolika koji smo ostali ovdje u Srijemu, pogotovo zato što smo jedina župa koja u Srijemu ima crkvu posvećenu svetom Antunu. Župljani veoma štuju svetog Antuna. Poslije 13 petaka zavjetujemo se i moglo se vidjeti kako je danas pored katolika bio znatan broj vjernika pravoslavaca«, istaknuo je ondašnji župnik vlč. Ivica Živković. Ideja za postojanjem svetišta u Nikincima postoji. Pokrenuta je inicijativa i preostalo je još da se riješe određene dozvole. Nikinčani se nadaju da će inicijativa za postojanjem svetišta uskoro biti prihvaćena: »Već duže vrijeme govorimo kako bi ovdje trebalo postojati svetište, kako bi se u još većem broju okupljali vjernici i hodočasnici. Međutim, već imamo dva svetišta, pa procedura ide malo sporije. Preostalo je još samo razmotriti tu proceduru na dekanatskoj razini. Mislim da bi proglašenje svetišta ovdje u Nikincima značilo puno, kako za nas tako i za cijeli Srijem. Župa bi se znatno uzdignula, hodočasnici bi češće dolazili i suradnja bi bila mnogo veća i s Hrvatskom i s Bosnom i Hercegovinom«, istaknuo je vlč. Ivica Živković, župnik u Nikincima, Platičevu i Hrtkovcima. I kako nam tijekom razgovora župnik navodi, iako mala zajednica u tom mjestu, ona je veoma složna. A to se najbolje može vidjeti prilikom priprave proslava blagdana, kada puno ljudi dođe pomoći, urediti dvorište, crkvu, župnu kuću i pripremiti sve što je  potrebno. Tako je to svake godine kada se priprema kirbaj, kao i bilo koja druga svečanost, manifestacija ili blagdan.

 

Održavanje tradicije

 

Kako danas Hrvati u Nikincima žive, čuli smo od Mirka Paulića, župljana iz Nikinaca i članom crkvenog ekonomskog vijeća: »Život Hrvata u današnje vrijeme u Nikincima svodi se na održavanje tradicije, s obzirom da se određeni postotak stanovništva smanjio. Mi ovdje u Nikincima imamo dugu tradiciju, počevši od 10. stoljeća, od pojave prvih Hrvata u Nikincima, pa preko 13. stoljeća i prvog spomena župe Nikinci, do službenog osnutka župe 1792. godine. Proslava blagdana Svetog Antuna nam je od velikog značaja, jer je ovo najveća svetkovina poznata nadaleko. To je jedna od najvećih tradicija u cijeloj Srijemskoj biskupiji i mislim da ćemo je uspjeti održati i čak ići na to da ovdje bude treće svetište u Srijemskoj biskupiji«, kaže Paulić. Ove godine, kao i prethodnih godina, na proslavi blagdana Svetog Antuna okupio se i veliki broj Nikinčana koji su se ratnih devedesetih odselili u Hrvatsku. Jedan od njih je i Zoran Čičak iz Daruvara, koji sa svojom obitelji dolazi redovito u svoje rodno mjesto: »Sveti Antun je dan koji povezuje Nikinčane i to nam je postalo zajedničko. Gdje god da odete kod Nikinčana, bilo ovdje, bilo u Hrvatskoj gdje su Nikinčani odselili, sveti Antun je u kući. Kada dođem u Nikince, istovremeno sam i sretan i žalostan. Sretan sam što sam ponovno ovdje među svojim svijetom, a žalostan jer se sjetim kako je nekada bilo i koliko nas sve manje ima, jer selo ne čine kuće nego ljudi. Teško mi je kada dođem i kada prođem kroz selo i vidim dosta nepoznatih mi ljudi, a žalosno je što više ljudi sada poznajem na groblju nego ovdje u selu. I pored toga dolazim ovdje na Svetog Antuna, jer jer je ovaj blagdan značajan za sve nas. Sa sobom povedem i djecu i iako su oni pola Slavonci pola Srijemci, nastojim im prenijeti tu tradiciju kako bi znali odakle su im korijeni«, kaže Zoran Čičak.