Arhiv tekstova
Kojim putem ide Vojvodina?
Ono što prvo upada u oči nakon završenih općinskih i pokrajinskih izbora, odnosno izbora za gradonačelnike i predsjednike općina, je iznimno mali postotak izašlih na izbore.
Razlozi?
Držimo kako su objašnjenja poput onih, da se narod umorio od prečestih izbora ili kako kod nas još uvijek ne postoji dovoljno razvijena svijest o važnosti izjašnjavanja građana putem davanja vlastita glasa za političku opciju koja se preferira, obično bacanje prašine u oči i neuspjeli pokušaj stranačkih elita da se odgovornost za nedostatak praktičnih političkih ciljeva, i u skladu s tim promišljene političe akcije, prebaci na građane, »budući je narod indolentan«. Pri tome ne treba zaboraviti kako je najveća apstinencija od izbora kod mladih, što navodi na pomisao o besperspektivnosti u situaciji kada oni čine ogromnu armiju nezaposlenih ili slabo plaćenih ljudi, koja pri tom ima najbolju kvalifikacijsku strukturu.
USPJEH DSHV-a: Što se tiče samih izbora, ovom ćemo se prigodom posebice osvrnuti na rezultate izbora za gradonačelnike, odnosno predsjednike općina, i lokalne parlamente u Subotici i Novom Sadu, te pokrajinske izbore, zbog toga što navedena dva grada predstavljaju različitosti u Vojvodini, kako po etničkoj strukturi, tako i po dosadašnjim iskustvima u svezi izbora.
U Subotici je u oba kruga na izbore izašlo četrdesetak posto građana, što je nezapamćeno mali odziv na glasovanje. Pobijedio je Savez vojvođanskih Mađara, čiji je kandidat Géza Kucsera nadmoćno ušao u drugi krug s preko16 tisuća glasova, u odnosu na takmaca dr. Olivera Dulića, koji je prošao s nešto više od od 8 tisuća glasova. Međutim, u drugom krugu razlika je svedena gotovo na razinu statističke pogreške od 113 glasova u korist Kucsere. SVM je sa 16 dobivenih vijećničkih mandata još uvijek najjača politička snaga u gradu, ali je spomenuti rezultat uvjerljivo najniža razina povjerenja građana s obzirom na 24 mandata iz 1996. godine, ili 33 iz 2000-te.
Najčešće spominjan kao prirodni saveznik SVM-u – Demokratski savez Hrvata u Vojvodini s preko tri tisuće glasova osvojio je oko polovice glasova populacije kojoj se obraća i za koju se politički zalaže, što je zavrijedilo 5 mandata u subotičkoj skupštini. Dobar, ili makar očekivan rezultat za stranku s vrlo ograničenim biračkim tijelom, a bez kandidata za gradonačelnika. U Pokrajini jedan zastupnik s proporcionalne liste DS-a i pristojan poraz na većinskim izborima upotpunjuju dobru sliku o izbornom rezultatu DSHV-a.
IZNENAĐENJE: Najveće iznenađenje lokalnih izbora u Subotici je Demokratska stranka, koja s 12 vijećnika u odnosu na 7 prije četiri godine i niti jednoga prije osam, postaje najozbiljniji partner ili korektiv najjačoj političkoj grupaciji u Općini. Pritom, značajni vjetar u leđa »predsjedničkoj« stranci puše, zahvaljujući ulasku njihovog kandidata u drugi krug izbora za predsjednika Općine, gubitak izbora s pol koša razlike, te više nego dobar uspjeh proporcionalne liste za Skupštinu Vojvodine, s preko 23 posto, odnosno povjerenjem četvrtine građana Subotice. Liga socijaldemokrata je preživjela s 4 mandata, a G-17 Plus se progurao s istim brojem vijećnika, što se ne čini nekakvim uspjehom s obzirom da ta stranka ima samo polovicu manje narodnih zastupnika u Skupštini Srbije iz Subotice. Budući da je iz vrha navedene stranke izjavljivano, kako je subotički odbor najjači u cijeloj državi, čini se kako G-17 Plus baš i nema neku svijetlu budućnost, kako lokalno, tako i globalno. U subotičku skupštinu ulaze još koalicije i grupe građana Mirka Bajića, Blaška Gabrića, Józsefa Miskolczija i stranka imitatora Silvija Berlusconija.
Naravno, tu su i radikali, jaki s 9 vijećničkih mjesta, ali ipak razočarani činjenicom da i kod njihovog biračkog tijela počinje nedisciplina glede izlaska na izbore i glasovanja za gradonačelnika.
Bilo kako bilo, stranke dosadašnje vladajuće koalicije – reducirani nekadašnji DOS za Suboticu, vjerovatno vladaju iduće 4 godine, ali uz veliku larmu radikala i nekontroliranih »slobodnih radikala«.
PROBLEM NOVOG SADA: U Novom Sadu su radikali ponovno hit. Maja Gojković, ipak prva, u gradskom parlamentu 34 klupe, a demokrati tek 24, Liga, odnosno Zajedno za Vojvodinu, osrednja s 9 mandata, DSS, SPS i G-17 Plus jedva živi. Očekuje se krhka koalicija demokratskih stranaka, ali ostaje gorak okus u ustima, kako se Novi Sad uz Srijem sve više približava već viđenom tijekom 90-ih godina.
Uspjeh radikala u Novom Sadu potvrđen je i na izborima za Skupštinu AP Vojvodine, gdje su na proporcionalnoj »stranačkoj listi« dobili gotovo 30 posto glasova, slijede demokrate s blizu 22 posto, SVM i koalicija Zajedno za Vojvodinu s blizu 10 postotaka, DSS s preko 7, kao i Pokret snaga Srbije. U parlament još ulaze G-17 Plus i SPS. Frustrirajuća situacija za demokratski blok popravljena je nakon drugog kruga većinskih izbora, jer ukupno uzevši, DS ima najviše zastupnika, a u suradnji sa starim saveznicima i bez narogušenog DSS-a može tijesno vladati Pokrajinom s nekomotnih 61 prema 59 zastupnika oporbe.
ZAKLJUČCI: Pokušaju li se izvući grubi i po svemu preliminarni zaključci, doći ćemo do sljedećega: na izbore se uglavnom ne izlazi, a kada se izađe, glasuje se uglavnom za radikalnu desnicu i dva koraka unatrag, ili za Demokratsku stranku, odnosno stidljivi korak naprijed k Europi. Vojvođanska opcija nikad slabija, ali unatoč zluradim očekivanjima, ipak preživljava.
Manjinske stranke ostaju korektiv ili participijent bilo kojoj vlasti, ali sa značajno smanjenim političkim potencijalom, što može pridonijeti političkoj akciji k daljnjoj etničkoj homogenizaciji ili okretanju k nacinalnim vijećima i bržoj suradnji s državom.
Koji će put izabrati Vojvodina, vidjet ćemo nakon konstituiranja pokrajinskih i lokalnih vlasti: put neutemeljenoga samozadovoljstva, ili put k Europi.
Postoji li treće?
Autor je profesor povijesti
i u prethodnom četverogodišnjem mandatu
zastupnik u Skupštini Vojvodine
