Arhiv tekstova

Hrvatske novine bile su najznačajnije subotičko međuratno glasilo bunjevačkih Hrvata. Riječ je zapravo o Subotičkim novinama, koje su zbog zabrane od 1923. do 1929. izlazile kao Hrvatske novine, a onda su vratile staro ime pod kojim su izlazile do rata. Ključnu ulogu u njihovu uređivanju imao je Blaško Rajić.

Između dva svjetska rata u Subotici je izlazilo nekoliko bunjevačko-hrvatskih listova. S jedne strane, bilo je nekoliko prorežimskih (radikalskih) novina koje su negirale pripadnost Bunjevaca hrvatskome narodu, ali su svi oni bili kratkoga daha. S druge strane, bio je jasno orijentirani hrvatski tisak. Najvažniji među njima bile su Hrvatske novine odnosno Subotičke novine.

One su bile subotičko političko glasilo, koje je počelo izlaziti kao nastavak Subotičkih novina pokrenutih 7. V. 1920. godine. Subotičkim novinama su vlasti 27. X. 1923. zabranile izlaženje na šest mjeseci zbog članka Slike Svetog Save, u kojem je oštro kritizirana zapovijed ministra prosvjete da se u svim školama izvjesi slika sv. Save. Prvi broj Hrvatskih novina numeriran je kao br. 43. od 1. XI. 1923., te se tako numeracijom nastavlja na posljednji izašli broj Subotičkih novina. Da su Hrvatske novine bile nastavak Subotičkih novina jasno se vidi i iz članka Bog živi na prvoj stranici broja od 5. I. 1924.: »Evo nastaje već peta godina kako Hrvatske (Subotičke) novine vjerno stoje na braniku Roda svoga.« Isprva su bile tjednik, a od 1928. dvotjednik (tada su kao podnaslov imale Sve obnoviti u Kristu). Posljednji broj pod imenom Hrvatske novine pojavio se kao 23. broj 2. XI. 1929., a sljedeći (24.) broj izašao je 16. XI. 1929. opet kao Subotičke novine. Pod tim imenom izlazile su sve do raspada Kraljevine Jugoslavije u travanjskome ratu 1941. godine.

Nakon preimenovanja Subotičkih novina u Hrvatske novine, Blaško Rajić, potpisan kao »narodni poslanik«, obratio se gradskim vlastima 31. X. 1923. s izvješćem da od 1. XI. 1923. »izdaje politički list pod imenom Hrvatske novine«. Kao odgovorni urednik naveden je Miško Prćić, a kao vlasnik Društvo za izdavanje knjiga i novina Alfa. List je isprva tiskan u tiskari Etelke Rajčić, od 1925. tiskanje preuzima tiskara sv. Antuna, od 1926. ponovno ga tiska Etelka Rajčić, a od 1927. tiskara Josipa Horvata. Uredništvo se u početku nalazilo u Harambašićevoj 7.

U listu su bile rubrike u kojima se osvrće na zbivanja u zemlji, svijetu – Politika Doma i svijeta, ali su lokalne teme – s rubrikama Raboš, Šta je novo, Gospodarstvo, Crkvene vijesti, Prosvjeta, Orlovski vjesnik – prevladavale. Članci redovito nisu bili potpisani. Novine su imale podliske Kolo mladeži (od 1927.) i Subotička kućanica. Kao priloge u 1928. donosio je Dinarsku knjižnicu.

List je nastavio slijediti političku liniju koju su zacrtale Subotičke novine – uređivan je u katoličkom i hrvatskom duhu. Iako se u uredništvu nalazio Miško Prćić, utjecaj Crkve preko župnika Blaška Rajića stalan je i vidljiv. Teren na kojem se vodila ta bitka nije bio čisto duhovni, nego je imao jasne političke smjernice. List se vrlo aktivno uključivao u političke borbe i agitaciju za izbore: religioznim sadržajima i pogledima na aktualne svjetske i gradske probleme Bunjevci i Šokci privlačeni su hrvatstvu, pobožnosti i tradicionalnim obiteljskim vrijednostima, a istodobno su odvraćani od radikalske politike koju je provodio režim i njegova glasila. Upravo se zbog toga redovito žestoko napadaju i kritiziraju radikalske Bunjevačke novine, Zemljodilac, Nova pošta, režimska politika na razini države, ali i grada, agrarna reforma i dobrovoljci i sl. Tako npr. u 1. br. iz 1924. Hrvatske novine konstatiraju: »Da radikalska vlada ne može, da izvede, to što je počela, da napravi Veliku Srbiju, taku, u kojoj će svaki berber i šuster i pijandura, biti činovnik, notaroš; u kojoj će građane, ‘za pra’ Boga biti, u kojoj će od ministra do pandura svi krasti, u kojoj će dangube i skitalice dobiti zemlju, a radnici umirati od gladi.« No, Hrvatske novine napadale su i Neven, npr. u članku Neven u kuferaškim rukama u broju od 30. V. 1925. Kao što su prije Subotičke novine zastupale Bunjevačko-šokačku stranku, nakon promijenjenih političkih struja u bunjevačko-hrvatskom korpusu Hrvatske novine djeluju kao promotori Vojvođanske pučke stranke, čiji je ideolog bio Blaško Rajić. To je značilo da su u vrijeme izbora 1925. Hrvatske novine bile protiv Radikalne stranke, ali su istodobno odvraćali čitatelje od toga da glasuju za Radićevu Hrvatsku seljačku stranku.

Kao odgovor na takve napise česti su bili sudski sporovi što su ih pokretale strane koje su se osjetile napadnutima, poput Udruženja dobrovoljaca, koje u studenom 1925. pokreće tužbu protiv urednika Miška Prćića jer su se njegovi članovi osjetili povrijeđeni člankom u rubrici Raboš, a nakon te privatne inicijative i državno tužiteljstvo pokrenulo je spor jer novine nisu imale istaknuto ime glavnoga i odgovornoga urednika.

Nepotpuna godišta Hrvatskih novina sačuvana su u subotičkoj Gradskoj knjižnici, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, Biblioteci Matice srpske u Novom Sadu i drugdje.