Arhiv tekstova

»Onog časa kada sve bude završeno i kada se pritiskom na gumb budu pokretali mostovi i podizali i spuštali brodovi moći će se reći da je najveći dio jugoslavenske žitnice oslobođen ćudi prirode. Kada bude dovršena ova umjetna rijeka, a rok je 1967. godina, njenim tokom u Dunav i Tisu odlazit će sve površinske i podzemne vode s više od jednog milijuna hektara obradivih vojvođanskih njiva«, pisali su  mediji 1959. godine, dvadesetak godina prije završetka Hidrosustava Dunav –Tisa – Dunav. Što je ovaj hidrosustav bio nekada, što je danas i što će biti u budućnosti?

Kanalska mreža duga 694 kilometra koja povezuje  Dunav i Tisu, 25 ustava, 17 brodskih prevodnica, pet crpnih stanica, mreža kojoj gravitira polovica stanovnika Vojvodine i mreža koja povezuje 80 vojvođanskih naselja. To je Hidrosustav Dunav – Tisa – Dunav.

Jedan od najvećih u Europi predstavlja jedinstveni hidrotehnički sustav za kontrolu poplava i hidrotehničku melioraciju, opskrbu vodom, odvođenje otpadnih voda, plovidbu, turizam, ribarstvo i lovstvo. 

 

Povijest gradnje

 

Gradnja kanala u Vojvodini počela je još s početka XVIII. stoljeća i to s razlogom, jer su do tada rijeke   plavile i plodnu vojvođansku ravnicu pretvarale u bare i močvare. Gradnja prvog vojvođanskog kanala započeta je 1718. godine, a bio je to kanal na Begeju od Temišvara do Kleka, dužine 70 kilometara. U Bačkoj su prokopana dva kanala, između Kule i Vrbasa 1785. godine, i Sivca i Vrbasa 1787. godine.

Međutim, za preteču Hidrosustava Dunav – Tisa – Dunav smatra se Veliki bački kanal, koji je građen između 1793. i 1801. godine po projektu braće Jozefa i Gabora Kiša. Dug 114 kilometara, Veliki bački kanal je u svoje vrijeme predstavljao najveći vodoprivredni sustav u dunavskoj regiji i jugoistočnoj Europi. 

Izgradnja hidrosustava DTD vezuje se za njegovog idejnog tvorca, inženjera Nikolu Mirkova, koji je 1947. godine dobio dozvolu i osigurao sredstva za početak rada na ovom projektu. Prije početka gradnje Hidrosustava Dunav – Tisa – Dunav postojalo je svega 170 kilometara kanala, pet prevodnica – Bezdan, Mali Stapar, Bečej, Klek i Itebej i četiri ustave. Rad na planu za izgradnju trajao je čitavo desetljeće, dok je sam Hidrosustav Dunav – Tisa – Dunav građen od 1957. do 1977. godine, da bi se okončao puštanjem u rad brane na Tisi 1977. godine. Brana na Tisi kod Novog Bečeja najveći je i najskuplji objekt na Hidrosustavu DTD, a njena procijenjena vrijednost je 66 milijuna eura. Brana  je od 1957. do 1972. godine projektirana u  beogradskom Energoprojektu. Završena je studenog 1977., a njezino puštanje u rad 27. studenog te godine smatra se i službenim početkom rada Hidrosustava Dunav – Tisa – Dunav. Izgradnjom ove brane  i podizanjem nivoa Tise uzvodno omogućeno je gravitacijsko upuštanje do 120 metara kubičnih vode u sekundi u osnovnu kanalsku mrežu u banatskom dijelu Hidrosustava DTD, čime je omogućeno navodnjavanje oko 300.000 hektara poljoprivrednog zemljišta u tom dijelu Vojvodine. Osim poljoprivrede, brana služi za opskrbu vodom ribnjaka i industrije, a zahvaljujući njenim tehničkim karakteristikama omogućena je i plovidba unutar Hidrosustava DTD. Tijekom gradnje brane iskopano je skoro 1,5 milijuna kubika zemlje, dok je u nasip ugrađeno 670.000 kubika. U branu je ugrađeno 111.000 kubika betona i armiranog betona, 52.500 kubika kamena, 4500 tona čeličnih laser talpi, 430 tona čelične konstrukcije i 1700 tona hidromehaničke opreme za branu i prevodnicu. Brana ima sedam preljevnih polja sa zatvaračima, a u njezinom sastavu je i brodska prevodnica, dimenzija 85 puta 12 metara za prevođenje brodova do tisuću tona nosivosti. Na stupovima brane projektiran je i drumski most kao prometna veza Bačke i Banata. Za vrijeme obrane od poplava brana je potpuno otvorena i omogućeno je nesmetano oticanje velikih voda Tise, a za vrijeme malih voda zahvaljujući brani znatno se poboljšavaju uvjeti plovidbe.

»U vrijeme izgradnje Hidrosustava Dunav – Tisa – Dunav smatran je za jedan od najvećih investicijskih projekata. Njegova veličina može se sagledati i kroz podatak da je za gradnju ovog kompleksnog hidrotehničkog sustava bilo potrebno iskopati 130 milijuna kubika zemlje, a za nastanak Panamskog kanala 179 milijuna kubika zemlje. Za potrebe gradnje Hidrosustava Dunav – Tisa – Dunav snimljeno je 1,7 milijuna hektara teritorija Vojvodine, što je također značilo i stvaranje novih karata regija Bačke i Banata. U njegovom nastajanju, dugom dva desetljeća, sudjelovalo je 400 inženjera, urađeno je 1300 elaborata na 135.000 tipkanih stana i preko 35.000 grafičkih crteža, a ugrađeno pola milijuna kubika betona. Dijelovi tehničkih rješenja koji su prvi puta korišteni u gradnji Hidrosustava Dunav – Tisa – Dunav kasnije su kopirani na mnogim takvim svjetskim objektima«, kaže Dragana Keravica iz Službe za odnose s javnošću JVP Vode Vojvodine.

 

Značaj

 

Hidrosustav Dunav – Tisa – Dunav ima više namjena, a na prvom mjestu su odvodnjavanje, navodnjavanje i obrana od poplava. S milijun hektara zemlje u Bačkoj i Banatu ukupno se godišnje prihvati i odvede 250 milijuna kubika vode. Ovaj hidrosustav osigurava vodu za navodnjavanje oko 35.000 hektara. Njegovom izgradnjom obrambena linija od poplava u Vojvodini skraćena je s 502 kilometra na 446 kilometara i drastično je skraćeno vrijeme trajanja obrane. Vojvođanskim tvornicama godišnje se prosječno isporuči oko 40 milijuna kubika vode što je još jedna važna namjena ovog hidrosustava. Plovidbeni značaj kanala se ogleda u njegovom potencijalu da se kanalskom mrežom, uz 30 pretovarnih mjesta, preveze čak sedam milijuna tona tovara godišnje, ali to su samo mogućnosti. U proteklih nekoliko godina promet iznosi nešto više od milijun tona. Najveći promet ostvaren je 1979. godine i iznosio je 4,2 milijuna tona. U prijevozu kanalima dominiraju šoder i pijesak, poljoprivredni proizvodi, ogrjev, nafta i naftni derivati.

Hidrosustav Dunav – Tisa – Dunav plovan je u dužini od oko 600 kilometara, u Bačkoj je to 355, a u Banatu 245 kilometara. Teretnjaci nosivosti do tisuću tona trenutačno mogu ploviti na 345 kilometara ovog kanala, plovila nosivosti do 500 tona na 558, a do 200 tona na svih 600 kilometara plovnog dijela ove kanalske mreže.

»Objekti na Hidrosustavu su u dobrom stanju. Održavaju se u  skladu s osiguranim sredstvima i godišnjim programima poslovanja na koje suglasnost daje Pokrajinska vlada. Svake godine plovnim bagerima JVP Vode Vojvodine iz kanala u sustavu DTD izvadi se između 150 i 200 hiljada kubika mulja. Na dionicama gdje se to ne može raditi plovnim bagerima preko tendera se angažiraju druga poduzeća koja to rade sa zemlje. Samo za ove radove godišnje se potroši preko 100 milijuna dinara«, kaže Keravica.

 

Pogled u budućnost

 

Oči europske stručne javnosti polovinom devetnaestog stoljeća bile su uprte u izgradnju prevodnice Bezdan na Velikom bačkom kanalu. Kako i ne bi, kada je upravo na ovom hidrotehničkom objektu prvi puta na Starom kontinentu bilo primijenjeno podvodno betoniranje. 

»Kada je napravljena, prevodnica Bezdan bila je vrhunska tehnička i znanstvena inovacija uvrštena u glavne svjetske inženjerske enciklopedije. Danas, 160 godina kasnije, jedan je od vrijednih objekata industrijske baštine na Hidrosustavu Dunav – Tisa – Dunav. Prevodnica je van upotrebe od početka devedesetih godina prošlog stoljeća. U namjeri da prevodnica ponovno bude u funkciji JVP Vode Vojvodine pripremilo je dokumentaciju za sanaciju. Intenzivno se traži način financiranja ovog važnog objekta«, kaže naša sugovornica. 

Prema ranije iznijetim procjenama za obnovu bezdanske prevodnice bit će potrebno oko dva milijuna eura. Jedna od neiskorištenih mogućnosti Hidrosustava Dunav – Tisa – Dunav je i navodnjavanje. Iako se trenutačno navodnjava oko 35.000 hektara, projektirana mogućnost kanalske mreže Hidrosustava Dunav – Tisa – Dunav je navodnjavanje više od pol milijuna hektara. Da bi se Hidstrosustav Dunav – Tisa – Dunav više koristio za navodnjavanje prije dvadesetak godina počela je izgradnja regionalnih sustava za navodnjavanje – Sjeverna Bačka, Banat i Srijem. No, nedostatak novca usporio je ili zaustavio gradnju, pa ni poslije dvadeset godina ovi sustavi nisu u potpunosti završeni, ali kada u potpunosti budu završeni moći će se navodnjavati više od  400.000 hektara. U Bačkoj 130.000, Banatu oko 100.000 i Srijemu, gdje je i najmanje urađeno, 200.000 hektara. Tako navodnjavanje, tri desetljeća od okončanja gradnje, još uvijek je jedna od neiskorištenih mogućnosti ovog hidrosustava.