Arhiv tekstova

Skoro će jesen. Htjeli mi to ili ne. Uzalud naše: pa nismo se ljudski ni ogrijali, pa nismo ni ogrjev spremili, ni zimnicu. Uzalud, jer jesen neminovno stiže. Prepoznajemo je po hladnim noćima i jutrima, po šarenišu na tržnicama, mirisu pečene paprike i kuhane rajčice. Prepoznajemo je po gužvama u knjižnicama gdje nervozni roditelji prazne novčarke, a sve kako bi svoje đake spremili za ono što ih čeka od prvog rujna. Još nervozniji su oni, okasnjeli, koji ovih dana obilaze stovarišta ogrjeva. A cijene takve da prazne ionako tanke buđelare. Za kubični metar tvrdog ogrjevnog drveta treba iskeširati ni manje ni više nego li 5.000 dinara. Oni koji radije biraju ugalj, onaj obični, platit će 7.800 dinara po toni, a oni koji imaju centralno grijanje  čak 14.000, koliko košta sušeni ugljen. Kada se sve to zbroji s potrošnjom u jednoj sezoni stigne se mimimum do 50.000 dinara. Što bi rekli, cijena da se smrzneš. I to prije zime. 

I u toj općoj predjesenskoj gužvi i trci nekako neprimjetno se provukla (stara) ideja da Sombor postane sveučilišni grad. Lijepa ideja, podržao bi je svaki Somborac da nije onoga »ali«. A to »ali« znači da je ovakvih ideja i inicijativa proteklih desetljeća bilo nekoliko. Govorilo se tu o otvaranju poljoprivrednog fakuleta, umjetničkoj akademiji i još nekim fakultetima. Govorilo se pa i prestalo. Sve dok u lokalnom tjedniku nije prošlog petka objavljen tekst koji su potpisali akademik Rajko Igić i arhitektica Jasmina Bobić. Uz agrumente da je Sombor prije više od 250 godina dobio status slobodnog kraljevskog grada, što je pridonijelo njegovom ubrzanom razvoju i da bi u današnje vrijeme osnutak sveučilišta bio pokretač njegovog novog razvoja. Dostavljen je i anketni listić putem koga Somborci mogu reći DA ili NE i još pride izjasniti se jesu li za to da se u narednih šest godina  PDV poveća za jedan postotak kako bi se osigurala sredstva za otvorenje sveučilišta. I još nešto: financijska pomoć u vidu zabužbinarstva tražila bi se i od onih koji imaju i mogu (da li i hoće?) dati.

Ovako posloženo sve izgleda lijepo i izvodljivo, ali. Prvo, sumnjam (a možda sam zbog te sumnje u krivu) da ima zakonskog osnova za povećanje PDV-a samo u Somboru. Drugo, koliko bi novca stajalo osiguravanje prostora za to somborsko sveučilište. Treće, kakva je opravdanost postojanja sveučilišta u Somboru (na stranu ono što mi Somborci želimo), četvrto, peto... I tako dalo bi se još nabrajati. Zato se bojim da je ovo samo još jedna od ideja i inicijativa koja će vrlo brzo biti zaboravljena. Već koliko na početku zime.