Arhiv tekstova

Gledajući svečane dočeke u našoj i nama susjednim državama, imao sam neki čudan osjećaj kao da mi nešto nedostaje u tim trenucima trijumfalizma. Napokon mi je sinulo, nedostajao je mimohod svih sportaša kroz jednu makar improviziranu trijumfalnu kapiju, izgrađenu od greda i ukrašenu stjegovima i cvijećem. Kapija je i simbol prijelaza iz jednog u drugi svijet, na primjer iz anonimnosti u slavu i općepoznatost (bar kratko vrijeme). Inače, latinska riječ triumphus u starom Rimu značila je svečani doček pobjednika u ratu, svečanost priređena pobjedniku, pobjednicima. Neke velike ratne pobjede, osim trijumfalnog marša, ostavile su za sobom i građevine. Najpoznatiji je svakako Trajanov slavoluk i stup na kojem su prikazani pojedini momenti osvajanja Dacije, ubijanje stanovnika i paljenje njihovih naselja. Takve prikaze, masakriranja neprijatelja, imamo i u starom Egiptu ili Mezopotamiji. U trijumfalnim koračnicama često su »sudjelovali« i vođe pobijeđenih naroda, mnoštvo zarobljenika i naravno prikazano je opljačkano blago. Na primjer, tatarski kan Timur Lenk koji je nakon pobjede turskog sultana Bajazita (pobjednika na Kosovu) vodao okolo u kavezu. Nekada velika imperijalna sila Francuska prilikom urbanističke rekonstrukcije tada svjetske metropole Pariza, na Trgu zvijezda (Placé de l´Etoile, danas Placé Charles de Gaulle) 1802. podignula je monumentalni slavoluk (Arc de Triomphe) u spomen i slavu Napoleonovih pobjeda, a tu se nalazi i spomenik svim frnacuskim junacima. Ovaj objekt pun patosa je visok 50 metara. Svojevrsni salto povijesti je da su ne samo pobjedonosne francuske trupe marširale kroz ovaj slavoluk. Naravno, danas prilikom svakog nacionalnog praznika pada Bastilje ova trijumfalna kapija ima glavnu ulogu uz svojevrsnu demonstraciju vojne sile, što se zove i vojna parada i govori: pogledajte što smo mi jaki i nepobjedivi. 

 

Koliko vrijede olimpijske medalje?

 

Osvojene olimpijske medalje danas imaju i svoju cijenu, zavisno od bogatstva ili značaja države. Po mom saznanju zlatna medalja se »nagrađuje« najviše u Singapuru (milijun dolara), a među najmanje iznose spadaju SAD sa svega 25 tisuća dolara za zlato, i ovo je razumljivo, jer oni su osvojili najviše, 45 zlatnih medalja, pa to, po tržišnom zakonu dovodi do pada vrijednosti. Naša južna pokrajina Kosovo, koja je samostalno sudjelovala na Olimpijskim igrama, platila je osvajačici prvu, zasad i jedinu medalju i to zlatnu sa 100 tisuća eura. Nemam informacije je li i od naše države dobila dodatnih 45 tisuća eura, koliko dobijaju sportaši iz Srbije, za osvojeno individualno zlatno odličje, potom srebrna vrijedi 40 tisuća eura, a brončana 35 tisuća. Inače, u Srbiji su 54 sportaša dobili novčane nagrade za osvojenih 8 medalja. Vaterpolisti 40 tisuća po glavi, srebrne odbojkašice 35 tisuća, toliko su zaradili i srebrni košarkaši, a košarkašice za broncu »samo« 30 tisuća eura po glavi. Kada ovi sportaši napune 40 godina života, dobijat će »sportsku mirovinu«, mjesečno 1.260  eura za zlatnu, 1.046 za srebrnu i samo 837 osvajači brončane medalje. 

Osnovni cilj mi nije cijeniti koliko je  opravdana visina »nagrada ili sportskih mirovina«, jer su vrlo skromne u odnosu na »cijenu« favoriziranih nogometaša, ali sebi postavljam pitanje u što se danas pretvorio sport? Gdje su nestali ideali o zdravlju i sportu o kojem sam kao klinac često slušao? Očito da je sport danas dobar biznis, poput estrade, i čini mi se da najmanju korist imaju od toga sami natjecatelji, sportaši koji usput rizikuju često i zdravlje, i u mirovinu odlaze kao invalidi. Imam dojam da naša politička elita na ovakak način umiruje svoju nečistu savjest, što skoro ništa ne čine na polju podizanja općeg nivoa masovnog sporta a time i poboljšanja zdravlja naših budućih pokoljenja. Objasnit ću na što mislim.

 

Slavoluk megalomaniji

 

U centru grada nekad je postojalo Fekete kupatilo u čijem sklopu se nalazilo i malo pokriveno plivalište dužine 20 m. Tu smo preko zime trenirali plivanje, a u još manjem bazenu osnovci su pohađali obveznu školu plivanja. Ovo plivalište s uređenom baštom radilo je i preko ljeta. Potom je izgrađen veliki bazen u Dudovoj šumi, kupatilo je napušteno i danas je ruina. Uz bazen u Dudovoj izbušen je i termalni bunar, znači svi elementi su postojali da se tu izgradi jedan veliki, termalni kupališni kompleks sa zatvorenim i otvorenim bazenima. Ovu ideju je početkom devedesetih želio realizirati sada već pokojni predsjednik općine uz državnu pomoć. U realizaciji je bilo svakakvih problema, mijenjana je i osnovna konstrukcija pokrivenog plivališta, dimenzije pogodne samo za vaterpolo. Kada je Demokratska stranka došla na vlast, njegovi stručnjaci su procijenili da je ovakva kocepcija kompleksa falična i da treba još dograditi sadržaja, što je i učinjeno. Ovaj ogroman slavoluk megalomanije, ali i kratkovidosti i gluposti stoji već godinama nepokriven; čelična konstrukcija polako, ali sigurno propada. U međuvremenu izgrađeno je pokriveno plivalište na Prozivci (isto pogodno za vaterpolo), znači u »gradu sportova« ne možete održati normalno plivačko natjecanje u bazenu olimpijskih dimenzija. Naprijed, djeco: trenirajte plivanje da osvojite olimpijsku medalju. Možda će vam se isplatiti.