Arhiv tekstova

Podatak da je Vrdnik imao prvi rudnik mrkog ugljena i prvu prugu u Vojvodini danas je slabo poznat. Rudnik je počeo raditi 1804. godine i bio je jedan od najvećih rudnika na prostoru bivše Jugoslavije. Sveta Barbara i Dan rudara Srbije dva su iznimno važna datuma za Vrdnik. I ove godine u Vrdniku je 6. kolovoza obilježen Dan rudara kada su položeni vijenci na spomenik tragično preminulim rudarima 1958. godine. Ono zbog čega su Vrdničani među ostalim posebno ponosni jeste da je tridesetih godina prošloga stoljeća u oknu rudnika procurila ljekovita termalna voda kada su rudari napravili tri bazena što je bila preteča današnjem banjskom turizmu u Vrdniku

 

Ne zaboraviti

 

Eksploatacija mrkog ugljena u vrdničkom rudniku trajala je sve do 1965. godine, a rudnik je zatvoren 1968. Rudnik je prvobitno pripadao pravoslavnom manastiru, nakon čega ga otkupljuje hrvatska grofovska obitelj Pejačević, a od 1871. godine vlasnik postaje Gvido Pongrac vlastelin iz Zagreba. Specifičnost Vrdnika upravo je u tome što je zahvaljujući rudniku postao multietnička sredina, jer su u Vrdnik dolazili rudari iz gotovo cijele bivše SFRJ. Kao takav, multietnički, ostao je do danas: 

»Ne želimo da se ti rudari zaborave. Svake godine obilježavamo ovaj značajni datum, a ove godine i 70. obljetnicu od izbijanja termalne vode u rudarskom oknu. Zahvaljujući tim ljudima koji su tu došli raditi iz svih krajeva bivše Jugoslavije, u Vrdniku je danas aktualan turizam. Na rudarskom groblju na spomen ploči nalaze se imena pet rudara različitih nacija, tragično nastradalih 1958. godine. U Vrdniku je nekada živjelo čak 27 nacija i to uvijek u slozi. A tako je i danas. A rudnik i dalje živi upravo kroz tu termalnu vodu, za koju možemo zahvaliti rudarima«, istaknuo je predsjednik Udruženja rudara iz Vrdnika Ivan Karačić.

 

Bolji uvjeti za rad

 

Jedan od redovitih posjetitelja na obilježavanju Dana rudara u Vrdniku bio je Mihajlo Lesjak iz Srijemske Kamenice, čiji je djed nekada dovodio rudare iz Slovenije u Vrdnik: 

»Kada se u Vrdniku počeo ekploatirati mrki ugljen, usfalilo je rudara koji bi ovdje radili. Posredstvom mog djeda koji je 1895. godine na neki način sudjelovao u organiziranju i dovođenju tih ljudi, u Vrdnik je došlo dosta rudara iz Slovenije. Ovdje su bili mnogo bolji uvjeti za rad. Nastanili su se u rudarskoj koloniji i svi su se oni uglavnom ovdje i poženili, stvorili obitelj i ostali ovdje živjeti. Tako je bilo i s mojom rodbinom. Moj otac, moji stričevi, svi su oni rođeni ovdje i nastavili ovdje živjeti kao i ja«. »Spomenik na rudarskom groblju u Vrdniku predstavlja simbol tada već završne faze rudarstva i kopanja mrkog ugljena u Vrdniku. To je bilo 1958. kada sam imao 10 godina. To je već bilo razdoblje kada ugalj nije bio toliko konkurentan na tržištu. Kopali su se otvoreni kopovi, a ni energija se više nije koristila za željeznicu. Za rudarski posao se zna da je vrlo mučan i težak, čak i danas kada je zaštita mnogo uznapredovala. Jer nijedan rudar ne zna što ga čeka pod zemljom. A upravo jedan od mladih rudara poginuo je u Vrdniku 1958. godine čije se ime nalazi na spomeniku na rudarskom groblju«, sjeća se Lesjak. 

Također se sa sjetom sjeća i vremena kada je u Vrdniku živjelo 26 nacija i kada su u ovo fruškogorsko selo dolazili rudari sa svih strana kako bi se zaposlili: 

»Kada su se naseljavali, nikome nije bila bitna nacija. Jedino je  bilo važno da su dobri majstori, radnici i ljudi. Skupljani su iz jedne države, Austro-Ugarske i to je bila čisto ekonomska migracija. A među njima je bilo i dosta obrazovanih, veliki broj inženjera i ostalih obrazovnih profila.« 

 

Preteča razvoja Vrdnika

 

Obilježavanje ovog značajnog datuma je od velike važnosti upravo iz razloga što je rudnik bio preteča razvoja današnjeg Vrdnika: 

»Da nije bilo rudnika, ne bi danas bilo ni Vrdnika ovakvog kakav je danas. Ne bismo imali ni toplice, ni velebni hotel kao ni bogato kulturno povijesno naslijeđe. Sve što se danas događa u Vrdniku možemo zahvaliti rudniku, a zahvaljujući njemu, Vrdnik je postao jedna multietnička sredina. Mislim da se to nikada neće promijeniti niti poremetiti, a na nama je kao predstavnicima lokalne samouprave, da iskoristimo sve korisne stvari iz prošlosti s ovih prostora, prezentiramo ih svojim posjetiteljima i uvrstimo u našu turističku ponudu. Siguran sam da će dio povijesti upravo vezan za vrdničke rudare, itekako biti interesantan brojnim posjetiteljima i turistima«, istaknuo je u ime lokalne samouprave Općine Irig Miodrag Babić.