Arhiv tekstova
26.08.2016
Kakvo je Vaše iskustvo s nastavom na hrvatskom jeziku?
Marina Piuković,
Subotica
Drugačiji odgoj
Kako donijeti odluku u koji razred, koju školu upisati dijete, omogućiti mu dobro obrazovanje, dobru učiteljicu, nastavnike, razred, sve što ga u obrazovnom ali i odgojnom dijelu odrastanja očekuje?
Kao majka četvero djece ove školske godine upisala sam svoje treće dijete u prvi razred osnovne škole. Izbor je, kao i kod predhodnih dvoje, bila škola Ivan Milutinović koja nam je po lokaciji najbliža, a pruža mogućnost upisa djeteta na hrvatski. Ne očekujem da se sve moje želje ispune u osnovnoj školi, nego se nadam dobroj osnovi za budući život. Smatram da su moje dvije kćerke u osnovnoj školi dobile, osim obrazovanja, i njegovanje običaja i tradicije i da su bile zaštićene od loših utjecaja koji u drugim razredima postoje, jer naša djeca ipak donose od kuće nekako drugačiji odgoj; nema psovki, ruganja, tolerancija je na višoj razini, prijateljstvo se drugačije njeguje i ti međuljudski, međudječji odnosi su drugačiji. Sve to naravno dolazi iz obitelji, ali sve naše obitelji se trude njegovati ove vrednote pa to onda i u školi lakše ide. Najljepše mi je kad čujem nastavnike koji ulaze u druge odjele, pa su oduševljeni našom djecom i govore kako vole doći u njihov razred i raditi s njima, da su poslušni, radni, pametni… Njihov izbor za upis u srednjoj školi na žalost nije mogao biti na hrvatskom, jer ga u Subotici nemamo. One postižu odlične uspjehe i u srednjoj školi, što znači da je osnova dobra. Radujem se što razmišljaju o fakultetskom obrazovanju u Hrvatskoj!
N. S.
Nada Vuković,
Subotica
Ispunjena očekivanja
Majka sam troje djece, a dvoje mi idu u školu. Sin će sada u drugi, a kćerka u prvi razred u OŠ Matko Vuković na hrvatskom jeziku. Glavni razlog zašto sam ih upisala u hrvatske odjele je očuvanje naše tradicije. Želim da naša grana opstane ovdje u zemlji u kojoj živimo i da se svi držimo zajedno. Također, bitno mi je i da njihovo školovanje dobije i jednu duhovnu dimenziju kroz vjeronauk i općenito spominjanje vjere i Boga u školi, a to nastava na hrvatskom jeziku pruža. Zadovoljna sam rezultatima koje sam dobila, za sada su u potpunosti ispunjena sva moja očekivanja, a najbitnije je to da je i moj sin zadovoljan. Sretan je u školi i mlađoj sestri je isto savjetovao da se upiše u hrvatski odjel. »Vidjet ćeš kako će ti biti dobro«, nagovarao ju je. Tako sam odlučila i nju upisati u školu na hrvatskom jeziku. Jako sam zadovoljna učiteljicom koja predaje mom sinu, ali i sastavom učenika u njegovom razredu. Tako se poklopilo da su to uglavnom djeca naših prijatelja i onda se druže i u školi, na vjeronauku i privatno. U školi nisam uočila nikakvu podjelu i izdvajanja među djecom koja idu u hrvatske i srpske razrede. Svi se lijepo druže u dvorištu i hodnicima i to me posebno veseli. Što se tiče udžbenika, nema problema. Bile su neke male oscilacije, ali to je sve nebitno i neznatno. Nikakvih većih problema nije bilo i o svemu smo obavijašteni na vrijeme. Čitatelji smo Hrcka, a čak je bio i sin u njemu jednom kad je pravio kolač...
J. D. B.
Jadranka Horvacki,
Đurđin
Snalazimo se
Imam četvero djece, dvoje su mi završili osnovnu školu na hrvatskom jeziku u Đurđinu, a najmlađa kći će sada krenuti u osmi razred, također na hrvatskome jeziku. Starija djeca nisu nastavila srednjoškolsko obrazovanje na materinjem jeziku, ali kći, koja će sada u osmi razred, planira upisati opći smjer Gimnazije na hrvatskom jeziku. Kao veliku prednost obrazovanja na hrvatskome jeziku ističem da su to uglavnom odjeli s manjim brojem djece nego na srpskom, što znači da su predavanja manje ometana i učiteljice, odnosno nastavnici, se mogu bolje posvetiti svakom učeniku ponaosob. U našoj školi je česta situacija da do IV. razreda djeca idu u kombinirane odjele, ali mislim da to nije nikakav problem za njih Naravno, kako kaže moj suprug, da nisu išli u hrvatski odjel, tko zna bi li uopće išli na more, što im je ovdje bilo omogućeno. Hvala za tu pogodnost! Što se tiče knjiga, koje su nezaobilazna tema kad se govori o hrvatskim odjelima, uvijek su bile problem jer su stizale na početku drugog polugodišta. Iako je tad školska godina bila na svojoj polovici, učitelji i učenici su se uvijek nekako snašli. Mislim da nije problem ni učiti iz fotokopiranih knjiga ili papira, bitna je motivacija. Manjih konfliktinih situacija zbog pohađanja nastave na hrvatskom jeziku je bilo s početka, kad su mi starija djeca išla u školu, i možda ih je čak više bilo s nastavnicima u školi nego s mještanima sela, ali sada se sve smirilo i svelo »pod normalno«. Da imam još djece, i sljedeće bih upisala u hrvatski odjel, bez razmišljanja.
J. D. B.
