Arhiv tekstova

Goran Kaurić iz Zrenjanina, po obrazovanju diplomirani profesor tjelesnog odgoja i sporta – master, uposlenik je Pokrajinskog tajništva za gospodarstvo i turizam. Instruktor je ronjenja, lovac i veliki štovatelj tradicije sve malobrojnijih banatskih Hrvata. Prvi je predsjednik novoosnovane Udruge banatskih Hrvata. Udruga za cilj ima očuvanje identiteta Hrvata u Banatu, a osnovana je 1. srpnja 2016. godine u Zrenjaninu. 

Vaši korijeni su na Jadranu, a rođeni ste i živite u srcu Banata. Kako je došlo do toga?

Dijelu moje obitelji po očevoj liniji korijeni su u okolici Splita. Moji preci doselili su iz okolice Gline u Klariju, danas u Rumunjskoj, po pisanim izvorima 1801. godine. Moj pradjed se, prije nešto više od sto godina nastanio u tadašnjem Bečkereku i od tada smo u kontinuitetu Zrenjaninci, sada već starosjedioci. 

Iskusan ste političar, a dobro vam je poznato stanje među pripadnicima hrvatske zajednice u Banatu. Mogu li se Hrvati politički organizirati unutar svoje nacionalne stranke ili im preostaje članstvo u drugim političkim opcijama?

S obzirom na postojeći izborni sustav u Srbiji, koji je krajnje nepravedan prema manjinskim nacionalnim zajednicama, osobito prema hrvatskoj, moramo iznaći način kako spriječiti rasipanje naših glasova. Zbog toga su mnogi Hrvati angažirani u strankama koje nemaju hrvatski predznak. Mislim da to nije dobro i trebalo bi inzistirati na promjeni izbornog sustava u Srbiji u smislu omogućavanja nacionalnim zajednicama da mogu nastupati na razini cijele države tako što bi se njihovi glasovi zbrajali, čime bi se izbjegla velika disperzija. Mislim da bi se jedino na taj način povećao naš demokratski kapacitet. Tako bi se pomoglo našoj zajednici na razini cijele Srbije u očuvanju identiteta i izbjegavanju asimilacije. 

Postoji li način sprječavanja asimilacije Hrvata u Banatu? 

Hrvati su dio Banata, dio Vojvodine i stvarali su, skupa s pripadnicima mnogih drugih nacija, povijest ovih prostora. Upravo to nas je dovelo do ideje o stvaranju Udruge banatskih Hrvata. Krajnje je vrijeme da putem jedne ovakve institucije pokrenemo aktivniji rad na afirmaciji onoga što jesmo i što smo kroz povijest bili. Prva zadaća nam je razbiti strahove od ponavljanja devedesetih, koji su još uvijek prisutni u puku. Moramo poduprijeti Hrvate kojih je još uvijek u Banatu lijep broj, da se tako i počnu izjašnjavati i upisivati u posebni birački popis. Još jedan vrlo, vrlo bitan segment nam je među prioritetima. Sve je manje onih kod kojih je u svakodnevnoj uporabi bilo koja varijanta hrvatskog govora. I to moramo pronaći, zapisati, snimiti, jer živi govor je vrlo bitna identitetska odrednica jednoga naroda. 

Devedesete su odavno ostale za nama. Odakle ti strahovi u puku još i danas?

Jedna od najugroženijih nacionalnih zajednica u Vojvodini bila je upravo hrvatska, osobito u mjestima gdje Hrvata nema u većem broju. Poruke, kako izravne, tako i posredne, koje je tadašnja vlast odašiljala, pridonijele su da Hrvati nekako zašute, da se na popisima počnu izjašnjavati kao Vojvođani, Jugoslaveni ili ostali. Siguran sam da je to u Banatu, Beogradu, ili južnije, poprimilo velikog maha i da je na taj način umjetno smanjen službeni broj Hrvata u Srbiji. Upravo to je i razlog što jedino u Starčevu broj Hrvata prelazi 1 postotak ukupnog broja stanovnika, iako zasigurno znam da nas u stvarnosti ima više. Jednim aktivnim pristupom promoviranju našega identiteta u Banatu mislim da bi se taj broj znatno popravio. U kontaktima sam s našim župnicima, od njih čujem da na misama ima dosta Hrvata, ali jednostavno nisu spremni za aktivnije uključivanje u javni i politički život naše zajednice. Spreman sam sa svojim suradnicima u Udruzi banatskih Hrvata poraditi upravo na razbijanju tih strahova. 

Kako je došlo do osnivanja Udruge banatskih Hrvata?

Ideja je bila moja, a slijedom svojih političkih aktivnosti bio sam u prilici razgovarati s Hrvatima u Perlezu, Boki, Starčevu, i na temelju tih razgovora zaključio da jedino kroz udrugu možemo artikulirati zajedničke interese i tako pridonijeti vraćanju određenih prava koje bi Hrvati trebali imati u društvenom životu Banata. Utemeljenje političke organizacije Hrvata u Banatu mislim da nije realno i da je put preko udruge jedini koji u perspektivi može dovesti do većeg političkog angažmana. No, ponavljam, jedan od bitnih uvjeta, ako ne i najbitniji, bila bi promjena izbornog sustava u Srbiji. Ideju o osnivanju udruge prihvatilo je i nekoliko vrlo utjecajnih ljudi s prostora Banata, razradili smo sve aspekte i održali osnivačku skupštinu. Sada je pred nama naporan sustavni rad, a prva zadaća nam je omasovljavanje udruge.

Što će biti prioritet u radu vaše udruge?

Najjednostavnije rečeno, svi vidovi rada. I kultura i etno tradicija i povijest međusobno se prožimaju i jedno bez drugog ne može. Nažalost, Hrvati ipak jedino preko politike mogu najjasnije artikulirati svoje interese, odnosno elemente zaštite svojega identiteta. Najveći dio svojega vremena sada ću posvetiti upravo radu u udruzi, a pokušat ću što više mladih ljudi, neopterećenih naslijeđem devedesetih, uključiti u taj rad. Svakako, u tom radu očekujem i potporu Hrvatske, ali i tijela  Republike Srbije i AP Vojvodine. Nadam se da razgovori dužnosnika Srbije i Hrvatske neće ostati samo na riječima i da će kroz konkretnu i izravnu pomoć rad ovakvih udruga biti afirmiran. Znatnu potporu, kako materijalnu, tako i moralnu, najviše očekujem od HNV-a. Meni ništa neće značiti neko buduće pozivanje u Suboticu. Dužnosnici HNV-a, DSHV-a i hrvatske diplomacije trebali bi osjetiti trenutak i potrebu za dolazak među puk na ovim prostorima. Najpogubnije za rad naše udruge bilo bi njihovo neprisustvo bilo kojoj našoj manifestaciji.