Arhiv tekstova
19.08.2016
Pratite li Olimpijske igre?
Antun Jakšić,
Sonta
Robovanje novcu
Olimpijadu redovito pratim. Veseli me svaki uspjeh naših, kako hrvatskih, tako i srbijanskih sportaša, ali i sportaša iz svih država ove regije. Neke druge pojave postale su mi vrlo odbojne. Prvo, ne mogu se oteti dojmu da sportašima više nisu toliko bitna odličja, nego materijalna korist koju donose. Po objavljenom u medijima vidim da im mjesto na pobjedničkom postolju donosi popriličnu svotu novca i neku buduću mirovinu za zaslužne. Dosta onih s kojima sam razgovarao na tu temu kaže da se i u tom segmentu u ovim danima siromaštva moglo postaviti malo štedljivije, no, tko sluša nas obične smrtnike. Danas je u sportu dominirajuća stavka novac, pa bismo, ukoliko bismo bili štedljiviji, vrlo lako mogli ostati i bez najboljih sportaša. Najupečatljiviji primjer mi je Katar sa svojom rukometnom reprezentacijom. Okupili su i igrače i stožer, dobro ih platili i eto, sada su među favoritima za najviši plasman. Po meni, bilo je poštenije na nekadašnji način, kad igraču koji je već nastupao za jednu državu, na olimpijskim igrama nikada više nije bilo dopušteno nastupiti za nekog drugog, a isto tako, Olimpijada je bila natjecanje sportaša amatera. Jasno mi je da se cjelokupni odnosi, pa tako i u sportu, mijenjaju i da ne vrijedi žaliti za prošlim vremenima. Činjenica je da se u sportu posljednjih godina vrti sve više novca i da financijska moć pojedinim institucijama daje mogućnost da prekrajaju pravila kako žele, odnosno onako kako će im donijeti još više novca. A sportaši umješno koriste takvu situaciju, gledajući kako će ostvariti što veću korist za sebe.
A. I.
Karlo Ostrogonac,
Subotica
Najzanimljiviji vaterpolo
S obzirom na to da sam u mirovini, imam mogućnosti gledati olimpijski program i tijekom cijele noći, jer nemam prijepodnevnih obveza. Volim gledati sportske događaje uživo, a baš kad nešto propustim onda pogledam snimku u dnevnom terminu. Najzanimljivije mi je gledati vaterpolski turnir, jer mi je to omiljeni sport i trudim se pogledati sve susrete koji su u televizijskom prijenosu. Osim vaterpola, gledam i druge momčadske sportove, jer sam nekako navikao na loptu i svaki sport s ovim rekvizitom mi je mnogo interesantniji od pojedinačnih sportova. Što se tiče dosadašnjih rezultata Hrvatske i Srbije na vaterpolskom turniru mogu samo kazati kako su mi veoma čudni, ali mislim kako će se prava igra pokazati tek u nastavku natjecanja za medalje. Igra u skupinama je nešto posve drugačije, i još uvijek ima prostora za popravni, no kada dođu izlučni susreti četvrtfinala sve će biti mnogo drugačije. Generalno gledano, sama Olimpijada je nekako drugačija i tako je to već odavno, jer je sve i suviše profesionalizirano. Prva i osnovna ideja olimpizma je već odavno napuštena, a amaterski duh, kao nekadašnja osnova olimpijskih igara je potpuno izgubljen. Što se tiče potencijalnih olimpijskih odličja za Hrvatsku i Srbiju zbilja je teško prognozirati koliko će ih biti do kraja jer svako osvojeno odličje u ovako jakoj konkurenciji predstavlja veliki uspjeh. Hrvatska do sada ima tri osvojene medalje, od toga dvije zlatne što je za svaku pohvalu, ali predstoje još druga natjecanja u kojima će sigurno biti još koja medalja i za Hrvatsku i za Srbiju.
D. P.
Dražen Petrekanić,
Subotica
Sportovi s loptom
Da, Olimpijske igre pratim redovito, svaki dan. Što se tiče mojih ukućana, supruga mi nije zainteresirana za sport, a sin i kćerka su mi još mali za to. Iako je velika vremenska razlika između nas i Ria, ne gledam ništa odloženo, pratim što mogu uživo, a što ne, pročitam rezultate na internetu. Općenito najviše volim sportove s loptom, tako da na Olimpijadi najviše pratim košarku, rukomet i vaterpolo, ali volim gledati i atletiku. To znači da ove sportove gledam i s najviše navijačkog žara, ali najviše od svih volim nogomet, koji sam prije redovito trenirao. Moram primijetiti da na ovoj Olimpijadi nogomet baš i nije na nekoj zavidnoj razini. Hrvatska je dobro počela, trenutačno ima tri medalje, a ima još u najavi, dok su sportaši iz Srbije iznenađujuće podbacili i za sada nemaju niti jednu medalju. No, mislim da će biti koja do kraja Olimpijade. Nemam sportaša favorita, ali što se tiče hrvatskih sportaša, mislim da Sandra Perković ima šanse za medalju u bacanju diska, kao i rukometaši i vaterpolisti. Za Srbiju najveće šanse imaju košarkaši i vaterpolisti, a možda i Ivana Španović uspije u skoku u dalj. Ispadanje Novaka Đokovića je bilo veliko iznenađenje i razočaranje, jer je on bio siguran osvajač medalje za Srbiju. Međutim, kao i u životu, tako i u sportu, ništa nije sigurno. Na Olimpijadi sudjeluju najbolji sportaši svijeta tako da nitko nikoga ne može lako pobijediti. Prve Olimpijske igre koje sam pratio bile su u Barceloni 1992. godine.
J. D. B.
